S konferencije ATTD 2024. – Izazovi dijabetesa tip 1 kod žena
S konferencije o dijabetesu, tehnologiji i terapijama za dijabetes
Prenijela: Mirna Brkušić, mag. pharm.
Dosadašnja istraživanja su pokazala velike razlike u kontroli glikemije između žena i muškaraca sa dijabetesom te su na ATTD konferenciji u Firenci, baš na vrijeme za Dan žena, održana predavanja čiji je fokus upravo na ženama i na izazovima koje susrećemo u svakodnevnom životu sa dijabetesom.
Dijabetes tip 1 sam po sebi je zahtjevan (više od 40 faktora utječe svakodnevno na razinu glukoze), a kad se uzme u obzir hormonalni mjesečni ciklus žena i utjecaj hormona na glikemiju, stvar se dodatno komplicira. Različite faze menstrualnog ciklusa odlikuju se različitom inzulinskom osjetljivosti što ženama s dijabetesom otežava održavanje zadovoljavajućeg TIR-a, pogotovo kada se radi o algoritmima pumpi koji se ne prilagođavaju dovoljno brzo povećanim ili smanjenim potrebama za inzulinom. IMAGINE (dIabetes MAnaGment IN womEn) studija je ogromno istraživanje kvalitete kontrole dijabetesa kod muškaraca i žena te definira dodatne poteškoće koje žene imaju ovisno o različitim fazama ciklusa. Za sad je pokazala da se većini žena u studiji (čak 73%) tjedan prije ili par dana prije menstruacije događaju najveće promjene u razini šećera u krvi. Daljnjim istraživanjem pokazalo se da se to odnosi na HIPERglikemije, što odgovara činjenici da se u lutealnoj fazi ciklusa smanjuje inzulinska osjetljivost i da je rizik od predmenstrualne hiperglikemije viši.
SLIKA 1. – menstrualni ciklus graf
Također, najveća incidencija HIPOglikemije primijećena je za vrijeme menstruacije i u sredini folikularne faze, što također ima smisla jer se u folikularnoj fazi, koja počinje prvim danom menstruacije, povećava inzulinska osjetljivost i generalno je ženama potrebno manje inzulina. Tu se dolazi do problema kod AID (automated insulin delivery) sistema , hibridnih sustava zatvorene petlje, tj. pumpi koji ne mogu dovoljno brzo prepoznati smanjenu ili, u ovom slučaju prijelaza iz lutealne u folikularnu fazu, povećanu inzulinsku osjetljivost te žene dovodi u veći rizik od hipoglikemije za vrijeme menstruacije. Za sada su in-silico podaci pokazali benefite prilagodbe terapije inzulinom ovisno o fazi menstrualnog ciklusa kako bi ublažili promjene u inzulinskoj osjetljivosti u različitim fazama. IMAGINE studija pokazuje potrebu za boljim tehnološkim rješenjima koja bi popratila hormonalne promjene tijekom ciklusa te su najavljena klinička istraživanja koja bi trebala započeti na ljeto 2024. sa ciljem razvijanja strategija adaptacije terapije inzulinom kako bi se bolje pratile metaboličke promjene povezane sa ovim promjenama.
Još jedan izazov koji se javlja kod svih osoba s dijabetesom, ne samo žena, je vježbanje s dijabetesom. Izvrsno predavanje je održala doktorica Jane Yardley gdje je istakla kako je „vježbanje s dijabetesom više umjetnost, nego što je znanost“. Tijelo zdravog čovjeka ima savršeno precizan mehanizam koji diktira razinu inzulina koji izlučuje gušterača te razinu oslobođenog glukagona te ih prilagođava koncentraciji glukoze u krvi.
SLIKA 2. – keeping the balance zdravi
Kod osoba s dijabetesom, oslanjajući se na CGM i na AID, bez obzira na najbrže djelujuće sintetske inzuline, tako precizna i brza reakcija nije za sad moguća i često smo kod fizičkog napora, pogotovo neplaniranog, pod rizikom hipoglikemije. Vježbanje je samo od sebe zahtjevno, a dodatan stres i strah od hipoglikemije, odvraća osobe s dijabetesom tip 1 od vježbanja koje je od izrazite važnosti za održavanje kvalitete života.
SLIKA 3. – keeping the balance dijabetes
Žene s dijabetesom tip 1 su generalno manje fizički aktivne od muškaraca, moguće zbog većeg straha od hipoglikemije i gubitka kontrole nad dijabetesom kojim su podložnije upravo zbog hormonalnih utjecaja na glikemiju. Svakako ne pomaže to da su današnje smjernice za prilagodbu doziranja inzulina prilikom vježbanja napravljene po studijama čiji su sudionici bili samo muškarci te na tome treba itekako raditi. Ono što se zna da je vježbanje za vrijeme lutealne faze „rizičnije“ što se tiče hipoglikemija zato što dajemo više inzulina jer je inzulinska osjetljivost smanjena, a sama tjelovježba će nam povećati inzulinsku osjetljivost i učiniti nas podložnijima niskim šećerima.
Posebno područje na kojem nema još dovoljno istraživanja su žene s dijabetesom tip 1 u menopauzi. U menopauzi, osim brojnih hormonalnih promjena, dolazi i do smanjene potrebe za bazalnim inzulinom i smanjene potrebe za ukupnim inzulinom, dok potreba za bolus inzulinom generalno ostaje ista te su svakako potrebne prilagodbe doziranja.
SLIKA 4.- what changes in menopause
Uspoređujući sa zdravim ženama, žene sa dijabetesom tip 1 u menopauzi imaju veći rizik od fraktura, gube mišićnu masu brže i imaju veći kardiovaskularni rizik. Sve upućuje na to da treba produbiti istraživanja u ovom smjeru kako bi dobili smjernice za regulaciju glikemije kod žena za vrijeme menopauze i postmenopauze. Ono što je sigurno je da vježba i fizička aktivnost, u bilo kojoj dobi dovode do boljeg zdravlja krvnih žila, povećane inzulinske osjetljivosti, veće gustoće kostiju, bolje kvalitete i snage mišića te poboljšane mobilnosti, bez obzira na dob i spol.
Zahvaljujemo zlatnom partneru, srebrnome i partneru ovog edukativnog projekta, jer bez njih ova velika priča ne bi bila moguća:
