Pišu: Ana Špoljarić i Doris Kezić

Je li vam se kad dogodilo da ste uslijed iznenadnog telefonskog poziva, distrakcije dvogodišnjeg djeteta koje baš sad od vas želi pažnju, čašu vode ili nešto treće, zaboravili na svoj važan korak dnevne rutine? Zapravo, jeste li radi bilo kojeg trenutka vaše svakodnevnice, pogledom na glukometar ili čitač, shvatili da ste zaboravili dati inzulin? Ili pak, jeste li iz nekog razloga zamijenili aplikaciju dugodjelujućeg s brzodjelujućim inzulinom i obrnuto?

Dijabetes uistinu zahtjeva naše potpuno predanje. Ponekad je uistinu izazovno “žonglirati” sa sve tri loptice u zraku. Ponekad nam se dogodi da jedna loptica padne. Svakako da taj trenutak nije nimalo ugodan iako, nije presudan.

Koja god situacija bila u pitanju koja dovodi do posljedice zaboravljanja, davanja krivog inzulina ili krive doze, govori o tome kako je dijabetes uistinu bolest koja zahtjeva naše potpuno predanje.

Ipak, ponekad je uistinu izazovno “žonglirati” sa sve tri loptice u zraku. Ponekad nam se dogodi da jedna loptica padne. Svakako da taj trenutak nije nimalo ugodan iako, nije presudan. Uzimamo lopticu i nastavljamo dalje. Ovaj put s dozom opreza.

Nedavno smo među našim članovima u whatsApp grupama čitali kako im se dogodila baš neka od gore napisanih situacija. Dakako, bili su u strahu što će se s njima događati u narednom periodu te su, između ostalog, u zajednici pronalazili riječi utjehe, osnaživanja te konkretnih savjeta.

Nedavnu situaciju zamjene davanja večernje količine dugodjelujućeg inzulina s onom jutarnjom s nama je odlučila podijeliti Doris. Priču donosimo u nastavku.

Ups! Slučajno sam dozirala previše dugodjelujućeg inzulina!

Osim jake hipoglikemije, jedne se situacije posebno užasavam, one da ću si umjesto dugodjelujućeg inzulina dati kratkodjelujući.

Na moju veliku sreću taj mi se horor još nije dogodio, ali sam zato svjedočila gotovo jednako jezivoj situaciji – ubrizgala sam čak pet puta više Tresibe nego što sam trebala! Umjesto četiri jedinice koje si obično dajem navečer, dozirala sam dvadeset jedinica.

Što sam tada napravila?

U strahu od jake jutarnje hipoglikemije, posegnula sam za prevelikom količinom hrane. Tako sam u kratkom roku od otprilike pola sata u sebe „ubacila” grčki jogurt, jagode, pola banane i tost s pekmezom. Koja greška!

Nadala sam se da će mi pojedena hrana držati šećere u granicama normale i da ću se probuditi normalnih šećera, ali sam zaboravila da sam u fazi ciklusa u kojoj mi hormoni divljaju i šećeri rastu i bez ikakve hrane.

Ono što je uslijedilo naučilo me pameti za svako novo ovakvo iskustvo.

Oko ponoći sam počela osjećati mučninu, a Guardian aplikacija je pokazivala tri strelice prema gore. Šećer je blago rečeno počeo divljati, a umjesto da brinem o nastanku hipoglikemije, počela sam strahovati od previsoke glukoze u krvi.

Prije spavanja sam postavila osam alarma, tako da sam se toliko puta probudila i provjerila šećer iz krvi. Vrhunac noći bila je vrijednost od čak 25 mmola, koliko mi glukometar nije pokazao od dijagnoze prije pet godina.

Na kraju sam dozirala tri jedinice Novorapida, ispila par čaša vode i zaspala u nadi da će ova agonija drugi dan završiti. Probudila sam se iscrpljena, dehidrirana, umorna i nespremna za radni dan i život općenito. Nasreću radila sam od kuće pa sam si mogla priuštiti cjelodnevno izležavanje u krevetu s laptopom u krilu. U suprotnom bih tražila slobodan dan.

Iz svog iskustva naučila sam jednu bitnu stvar – UVIJEK treba uključiti mozak prije davanja inzulina!

Dogodilo se i drugima

Nije samo Doris imala ovaj scenarij. Dogodilo se i drugima. Različita iskustva osoba s dijabetesom tipa 1 donosimo u nastavku.

Jednom sam si dao 12 jedinica Fiaspa umjesto Tresibe. Ne moram ni pričati – noć sam zamijenio za dan, a dan sam proveo teturajući i trudeći se držati oči otvorenima od umora.

Marko, 32 godine

Dogodilo mi se da sam zamijenila Levemer i dala Novorapid. Tad sam još bila “rookie” za dijabetes i nisam znala kaj da radim pa sam zvala hitnu. I na hitnoj su me samo prebacivali nekom drugom: “Nazovite ovo. Nazovite ono.” I tako valjda 10 ljudi se izredalo da bi na kraju zadnja doktorica rekla: “samo jedi, jedi, jedi prati šećer kroz noć i nemoj dat levemir.”

Marija, 23 godine 

Cijelo popodne mi je visok šećer. Uzrok je naime set koji sam promijenila. Ispostavilo se da je bila savijena kanila. Dala sam si previše korekcije penom i sad nakon hipa očekujem rolercoaster. Noć će mi biti “super!”

Ivana, 27 godina 

Noćni inzulin je na noćnom ormariću i tu u pravilu nema problema. No, ponekad se dogodi da čovjek bude gladan uz mrvu niži GUK, i to se dodatno poklopi s posebno dragim obrokom. Tada nije teško zaboraviti dati inzulin kad je fokus na organoleptičkom iskustvu. No, ako dva sata kasnije pogledate u ekran vašeg GUKometra, onda istina ispliva na vidjelo. I tako šećer zna biti dobrano preko 20. Dodatan problem je što se hiperglikemija (bar u mom slučaju) ne osjeti, ali nažalost naši organi ju osjete. Pa eto, kad unosimo hranu u naš organizam (kao i gorivo u auto), potreban je samo trenutak pažnje i svjesnosti prije nego se krenemo “tankati.” A dodatni benefit je kaj će ta prisutnost tijekom jela donijeti bolju probavu i apsorpciju nutrijenata.

Sandi, 48 godina

Zaključno, koja god vam se situacija dogodila, važno je ostati pribran. Očekujte da ćete morati učestalije provjeravati svoj šećer. Također, velika je vjerojatnost da će vam naredni dan ili noć, kako kažu naši sugovornici, biti “vesela.” Uz to, ovisno o situaciji koja vam se dogodila, morat ćete dodavati inzulin ili pak posezati za hranom. No, isto tako je važno da osvijestite kako će i ova situacija proći te da ćete drugi puta truditi se – pametnije.