Piše Doris Kezić

Za one koji još nisu upoznati s ovim uređajem, Guardian Connect predstavlja sustav za kontinuirano mjerenje glukoze, koji omogućuje da na svom mobilnom uređaju vidite trenutne vrijednosti glukoze, trendove te upozorenja o porastu ili padu glukoze čak 60 minuta unaprijed. Senzor, u odnosu na glukometar, pruža bolji uvid u razine glukoze i informira korisnika u stanjima. Više o proizvodu pročitajte na ovdje.

Testirala sam Medtronic Guardian Connect, senzor koji je dostupan u slobodnoj prodaji tvrtke Mediligo, a od 5. lipnja 2021. je dio HZZO-ve liste pomagala.

Iskustvo postavljanja senzora u tvrtki Mediligo

U Mediligu me dočekala srdačna Mirna koja radi u korisničkoj podršci. Popile smo kavu i kratko popričale o senzoru koji je i sama isprobala premda ne boluje od dijabetesa. Budući da radi u odjelu za korisničku podršku, odlučila je testirati senzor kako bi korisnicima mogla prenijeti vlastito iskustvo nošenja senzora te da efikasnije odgovora na reklamacije i poteškoće zbog kojih joj se javljaju korisnici.

Slijedilo je čitanje uputa iz skripte i opće teorijsko upoznavanje korisnika (mene) sa senzorom. Također sam instalirala mobilnu aplikaciju Guardian i u 10ak minuta pročitala upute na mobitelu koje su detaljno i jednostavno opisane. Mobilna aplikacije je odličnog dizajna, pregledna i intuitivna za korištenje. Korisnik se nakon prvog otvaranja mobilne aplikacije Guardian može sa svojim korisničkim podacima prijaviti na Carelink personal softver, mjesto na kojem će mu se pohranjivati svi podaci o glukozi u krvi otkad koristi senzor.  Podatke korisnik može koristiti za vlastiti uvid u stanje GuK-a ili ih priložiti doktoru na pregledu. Fora zar ne?

Guardian^TM Sensor 3 i

Odašiljač Guardian^TM Connect (GC)

Mobilna aplikacija Guardian^TM Connect

Senzor, odašiljač i mobilna aplikacija

Nastavljamo s korakom pokretanja senzora koji se čini u tri koraka – postavljanje senzora, spajanje senzora i odašiljača i povezivanje senzora Bluetoothom s mobilnom aplikacijom. Ako vas zbunjuju pojmovi senzor i odašiljač, evo kratkog objašnjenja. Senzor je fiksni dio koji se aplicira na kožu i ne skida se. Odašiljač ili transmitter je plastičan dio koji se umeće u senzor, a korisnik ga može odvojiti od senzora kada poželi. Najčešće ako mobilna aplikacije javi da se odašiljač treba napuniti ili ako mu želite produljiti trajanje sa 7 na 14 dana.

Senzor smo postavile na trbuh, iako se preporučuju i druga mjesta na tijelu koja su navedena u uputama za postavljanje. Odabrala sam trbuh jer mogu vidjeti koje sve korake Mirna poduzima tijekom postavljanja. Cijelo iskustvo apliciranja senzora i odašiljača mi je bilo prilično zbunjujuće. Da sam ga prvi put sama postavljala, mislim da bih se teško snašla, a za postavljanje na ruku bi mi definitivno trebala još jedna osoba. Sreća moja na Mirni! Senzor smo zaštitile naljepnicama koje su odlično izdržale prvih sedam dana trajanja odašiljača. Zadnji korak je pokretanje senzora na mobilnoj aplikaciji i zagrijavanje koje traje dva sata.

Iskustvo korištenja senzora tijekom 14 dana

Iako korisnik može u mobilnoj aplikaciji postaviti upozorenja, obavijesti, alarme, ili unijeti tjelesnu aktivnost ili obroke, ja sam odlučila preskočiti postavljanje alarma i drugih aktivnosti. Alarmi mi jednostavno nisu zanimljivi, a kako redovito provjeravam stanje glukoze, mogu prevenirati visoke ili niske šećere. Međutim, jedan alarm se ne može ugasiti čak ni kada ugasite sve alarme i stavite mobitel na nečujno, a to je alarm koji javlja ako je razina šećera niža od 3,5 mola.

Senzor je malen i praktičan, ne zapinje za odjeću i druge predmete te je ugodan za nošenje.

Kako sam mijenjala doze dugodjelujućeg inzulina, noćni šećeri su mi bili prilično niski pa me aplikacija često upozoravala alarmima. U jednu ruku me alarm izluđivao, a u drugu ruku sam mu bila zahvalna.

Precizan ili neprecizan?

Senzor je uglavnom bio precizan, posebno kod odličnih i niskih vrijednosti. Kod visokih je vrijednosti ponekad pokazivao i do 3-4 mola više od glukometra, no nakon kalibracije bi nastavio s preciznim mjerenjima. U postavkama sam si odredila „Calibration Reminder“ ili podsjetnik na kalibraciju koji bi me 15 minuta ranije podsjetio. Prvi dan je potrebno kalibrirati  u roku od dva sata nakon spajanja odašiljača. Zatim svakih 3 ili 6 sati nakon prve kalibracije, a ostalim danima svakih 12 sati. Kalibracija je „ključ uspjeha“ koja osigurava da očitanja glukoze na senzoru ostanu točna.

Zagrijavanje senzora i produljenje trajanja sa 7 na 14 dana

Senzor se nakon prvog postavljanja treba zagrijavati dva sata prije početka mjerenja. Svaka osoba koja boluje od dijabetesa, a koristi senzore za neprekidno praćenje glukoze, dobro zna što znači dva sata biti bez senzora. Ta dva sata se čine kao vječnost. Nedostatak Guardian senzora je što se zagrijava dva sata svaki put kada skinete odašiljač te ga vratite na senzor. Nakon isteka sedam dana korištenja senzora, oslabjela mu je baterija zbog čega sam, da bih ga napunila, trebala odspojiti odašiljač te ga vratiti na senzor. Ponovno spajanje je značilo i nova dva sata zagrijavanja senzora. Isto se ponovilo i kada sam odspojila odašiljač te ga vratila na senzor za produljenje na dodatnih sedam dana. To je ukupno 6 sati bez senzora ako brojimo prvo zagrijavanje, zagrijavanje nakon punjenja i nakon produljenja trajanja odašiljača. Unatoč tome, važno je napomenuti kako korisnik nakon isteka trajanja od 7 dana, nakon ponovnog pokretanja dobiva dodatnih sedam dana korištenja senzora. Odlično, zar ne?

Zaključak

Bih li ponovno nosila Guardian senzor? Definitivno! Mobilna aplikacija je intuitivna, senzor je malen i čvrsto stoji na koži i što je najbitnije mjerenja su precizna. Kalibracije su česte i zagrijavanje dugo traje, no to su sitnice koje mi ne utječu na pozitivan dojam o ovom senzoru. Što se tiče malo kompliciranog postavljanja senzora, mislim da bih uz malo prakse brzo savladala i taj dio. Što više reći osim, hvala HZZO! ?

Za kraj s Vama dijelimo iskustva drugih korisnika