Porast i pad šećera tijekom tjelesne aktivnosti

Porast i pad šećera tijekom tjelesne aktivnosti

Članak je prevela i prilagodila Antonia Precalli

Tjelesna aktivnost pridonosi boljoj regulaciji glukoze u krvi. Nakon nje šećeri su puno stabilniji i lakše ga je kontrolirati, no ponekad se zna dogoditi potpuno suprotan efekt – kada šećeri počnu „divljati“ i vrlo je teško je predvidjeti u kojem će slučaju glukoza početi rasti, a u kojem padati.  Stoga, složila sam vam pregled  glavnih čimbenika koji mogu olakšati predviđanje smjera kretanja glukoze.

Vježbanje općenito snižava razinu glukoze u krvi kada:

  • ima dosta aktivnog inzulina (npr. unutar 2-3 sata nakon bolusa za obrok ili korekciju ili odmah poslije obroka kod osoba koje stvaraju vlastiti inzulin),
  • aktivnost visokog intenziteta traje dulje od 30 minuta ili kod dužih aerobnih aktivnosti,
  • je razina glukoze na početku vježbanja u donjim granicama,
  • zalihe mišićnog glikogena nisu dovoljne za održavanje normalne razine glukoze,
  • je osoba na prehrani s malo ugljikohidrata i nije joj se u potpunosti prilagodila,
  • se organizam oporavlja od prijašnje aktivnosti,
  • se započinje vježbanje nakon nedavne epizode hipoglikemije (posebno ako je bila teža),
  • se promijeni tip aktivnosti zbog koje organizam zahtjeva veće količine glukoze.

Vježbanje povećava razinu glukoze u krvi kada:

  • se vježba ujutro dok je razina inzulina u krvi niža, a kortizola viša,
  • su treninzi kratki i intenzivni, poput dizanja utega, sprintanja, intervalnog treninga visokog intenziteta,
  • je šećer visok, pogotovo ako je hiperglikemija praćena pojavom ketona,
  • se pojede previše prije ili tijekom aktivnosti,
  • je osoba dehidrirana prije ili tijekom aktivnosti,
  • se trenira u ekstremnim uvjetima (npr. kada je pretoplo ili prehladno, na visokoj nadmorskoj visini ili pri velikoj vlažnosti zraka),
  • prehlada, virusna ili neka druga infekcija oslabljuje djelovanje inzulina i povećava fizički stres,
  • se pretjerano oslobađaju glukoregulacijski hormoni, poput adrenalina, noradrenalina, glukagona i/ili hormona rasta.

Unatoč brojnim potencijalnim utjecajima koji uzrokuju odgovor organizma na tjelesnu aktivnost, najveći utjecaj imaju intenzitet i vrijeme trajanja same fizičke aktivnosti. Ova dva čimbenika najviše uzrokuju „divljanje“ šećera, dok ostali čimbenici većinom utječu zbog lošijeg predviđanja aktivnosti inzulina tijekom tjelovježbe, neočekivanih promjena u organizmu i okolišu. Iako je ponekad teško regulirati šećer tijekom tjelovježbe, njezin utjecaj na regulaciju dijabetesa je veliki. Pogotovo zato što pridonosi stabilnijim vrijednostima glukoze u krvi i utječe na naše fizičko i mentalno zdravlje.

Mala pomoć:

Za dobru regulaciju šećera tijekom aktivnosti, potrebno je najprije naučiti kako se ponaša naš organizam. To je najlakše učiniti tako da se prate vrijednosti glukoze u krvi prije, tijekom i nakon tjelovježbe te na temelju izmjerenih vrijednosti naučiti dobro predviđati kako će organizam reagirati na fizičku aktivnost.   

WP-Backgrounds by InoPlugs Web Design and Juwelier Schönmann