Piše Ivona Poljak, mag. psych.

Preuzeto iz časopisa ZADI br. 2/2020.

Svima uključenima u život sa šećernom bolešću poznato je da dobra regulacija bolesti zahtijeva mnogo planiranja i prilagodbe, uz postojanje novih obaveza kojih prije bolesti nije bilo. Budući da je bolest kronična, dugotrajna i zahtjevna, može postati opterećujuća, umarati i poticati loše raspoloženje, što može dodatno otežavati regulaciju.

Brojnim je istraživanjima potvrđeno da se kod osoba sa šećernom bolešću češće javljaju poremećaji raspoloženja – depresivnost i anksioznost. Kod odraslih s duljim trajanjem šećerne bolesti depresija je otprilike dva puta češća, nego u općoj populaciji.

U istraživanju koje je provedeno u Hrvatskoj (1) od 2012. do 2014. g. na uzorku od 1344 osobe sa šećernom bolešću, utvrđeno je da 25 % sudionika ima povišene simptome depresivnosti, a 21 % povišene simptome anksioznosti, što je usporedivo sa svjetskim istraživanjima koja pokazuju kako otprilike svaki četvrti pacijent sa šećernom bolešću pokazuje smanjenu psihološku dobrobit.

U našem zdravstvenom sustavu često se umanjuje važnost psihološke prilagodbe na bolest, koja je važan aspekt života oboljelih. Ako netko ima poremećaj raspoloženja čiji je osnovni simptom potištenost, umor i bezvoljnost, to je stanje koje će ga ometati u adekvatnom reguliranju šećerne bolesti. A kada šećerna bolest nije regulirana, to može potaknuti depresivno raspoloženje. Šećerna bolest ne dopušta pasivan pristup u zdravstvenom ponašanju te, da bi svakodnevica sa šećernom bolešću funkcionirala, važno je da oboljeli imaju podršku, kako za tjelesne, tako i za psihološke aspekte liječenja.

Ako je tako, kolika je stvarna potreba za psihološkom podrškom?

Nedavno predstavljeni rezultati na 80. konferenciji u organizaciji Američke dijabetičke asocijacije (ADA) dobiveni u istraživanju ˝Psychological Impact and Need for Psychological Care and Support: What Do People with Diabetes and Caregivers Say? Results of a Scientific Survey of 9,869 People with Diabetes and Caregivers in Denmark˝ dali su zanimljiva saznanja o psihološkim potrebama oboljelih od šećerne bolesti. Istraživanje je provedeno na uzorku od čak 9 869 osoba, od kojih je 8 918 oboljelih od šećerne bolesti i 761 osoba koja brine o oboljelom. Od sudionika sa šećernom bolešću, 71 % je imalo tip 2, a 26 % imalo je tip 1.

Rezultati su pokazali sljedeće:

• • • Iako je većina sudionika izvijestila da uglavnom ima pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi, oko 20 % osoba sa šećernom bolešću reklo je da su doživjeli psihološki negativan utjecaj zbog dijabetesa „većinu vremena ili stalno“.
    • Oko 19 % ljudi sa šećernom bolešću doživljava da im šećerna bolest svakodnevno oduzima previše mentalne i fizičke energije.
    • 18 % osoba sa šećernom bolešću iskazuje potrebu za upućivanjem psihologu, no to im nije ponuđeno.
    • 36 % osoba sa šećernom bolešću i 21 % osoba koje brinu za oboljele izvijestilo je o izostanku potrebne psihološke podrške u suočavanju s emocionalnim aspektima življenja sa šećernom bolešću.
    • 19 % sudionika prepoznaje potrebu za velikim promjenama unutar sustava kako bi se omogućilo postojanje (psihološke) podrške za suočavanje s mentalnim aspektom življenja sa šećernom bolešću.
    • Žene su činile 51 % ukupnog broja ispitanika i dvostruko češće od muškaraca iskazuju potrebu za psihološkom podrškom (24 % naspram 12 %).
    • Dodatna analiza odgovora na 1100 pitanja otvorenog tipa pokazuje da postoji raskorak u dostupnosti određenih aspekata zdravstvene skrbi (poput pristupa novim tehnologijama, kvaliteti skrbi u okviru primarne zdravstvene zaštite), što ima negativan učinak na psihološku dobrobit.
    • Veću ranjivost za negativne psihološke ishode imale su osobe koje su nezaposlene, s više zdravstvenih tegoba i oboljeli od šećerne bolesti tip 2 koji su na inzulinskoj terapiji.

Ovi podaci ukazuju na značajnu potrebu za osiguravanjem veće dostupnosti psihološke podrške u kontekstu zbrinjavanja šećerne bolesti. Glavni istraživač Soren Skovlund kratko je sumirao nalaze istraživanja:

 „Integracija psihosocijalnih aspekata života s dijabetesom preduvjet je za poboljšanje dugoročnih zdravstvenih aspekata i poboljšanje kvalitete života za mnoge ljude s dijabetesom i njihove obitelji.˝

Kakva je situacija u Hrvatskoj?

Za potrebe usporedbe korišteni su podaci istraživanja Ajduković, Pibernik-Okanović, Šekerije i Hermannsa (2012), koji su dobiveni analizom upitnika poslanih na adrese 4196 osoba sa šećernom bolešću tip 2 u RH. Od njih je 1442 vratilo upitnike, a 583 osobe u upitniku su navele postojanje depresivnih simptoma i želju za psihološkom podrškom, što je ukupno 40 % uzorka vraćenih upitnika. Iz tih je rezultata jasno vidljiva potreba za dodatnom podrškom koja ublažava simptome poremećaja raspoloženja i osnažuje oboljele, čime se poboljšava i metabolička regulacija.

Navedeno istraživanje i odabir teme jasno naglašavaju važnost psihološke podrške u cjelokupnom zbrinjavanju šećerne bolesti i stavljaju naglasak na mogućnosti ostvarivanja psihološke podrške za osobe koje se suočavaju s tegobama vezanima uz šećernu bolest, a nemaju psihijatrijskih dijagnoza. Psihološka bi podrška trebala biti dio nužne skrbi za oboljele od šećerne bolesti uz, naravno, bolju dostupnost i izbor pomagala i tehnologija, bolju individualiziranu skrb i edukaciju pacijenata usmjerene na osnaživanje i samozbrinjavanje.

Literatura:

1) Poljak, I., Gaćina, S., Kolarić, V., Ajduković, D. (2016). Anxiety and depression symptoms in patients with diabetes: Anxiety and depression symptoms in patients with diabetes : is screening necessary? Diabetologia Croatica, p. 5.

2) Ajduković D, Pibernik-Okanović M, Sekerija M, Hermanns N. The reach of depression screening preceding treatment: are there patterns of patients’ self-selection?. Int J Endocrinol. 2012;2012:148145. doi:10.1155/2012/148145

3) Skovlund, S. Psychological Impact and Need for Psychological Care and Support: What Do People with Diabetes and Caregivers Say? Results of a Scientific Survey of 9,869 People with Diabetes and Caregivers in Denmark. Oral pesentation; ADA, 2020.