11 godina s dijabetesom – kroz oči teenagerice

11 godina s dijabetesom – kroz oči teenagerice

Piše Laura Crvenka

Kako je to živjeti s dijabetesom, kako se nosim s njim, kako sam ga dobila i što je to sve – najučestalija su pitanja u mome životu. Uvijek s istim „žarom u glasu“ volim pričati o njemu i odgovarati na takva pitanja jer zaista obožavam pričati o sebi i dijabetesu. Nedavno je bila moja 11-godišnjica. Vjerujte mi zaista čudan osjećaj. Dan kada ne znaš kako se osjećati i što misliti. Samo znam da ne želim i ne mogu biti depresivna makar mi je dijabetes najgori i najbolji prijatelj. Na isti taj dan shvatiš da si naučio toliko toga i da se toliko ističeš u društvu jer si baš zbog dijabetesa zreliji i odgovorniji. Meni je moj život odlučio „zakuhati“ put kojim trebam uvijek koračati jaka, mudra i odgovorna. Znam da nisam sama i da će pubertet biti najgore iskustvo, ali i najbolje. Na predavanjima koji su se održali na 6. obiteljskom kampu u Biogradu naslušala sam se svega i svačeg, u pozitivnom smislu normalno, i shvatila sam da nisam jedina koja trenutno prolazi kroz teže razdoblje. Sada, nakon tih priča sam svjesna da najbolje dolazi na kraju i onda kada izađem iz puberteta.

Imam puno uspona i padova. Bilo je tu i prolivenih suza i mali milijun pitanja „Zašto baš ja?“ i imam odgovor. Napokon, nakon toliko plakanja i vrištanja i loših i dobrih šećera shvatila sam zašto baš ja. Bog najteže bitke daje najhrabrijim ratnicima. Ja sam jedan od njih i s ponosom to svima govorim. Jer kako da mrzim „nešto“ što me je spojilo s meni jako bitnim osobama, s predivnim ljudima koji me uče i uče iz dana u dan i hvala Mu na tome. U svemu tome ja uvijek pokušavam i trudim se naći pozitivu i uvijek se želim smijati. Normalno, svatko od nas ima „one dane“ i ne želi izaći iz sobe jer mrzi kamenje i mrave i tužan je, ali trgne se kad-tad.

Dijabetes je izazov, a ja sam avanturist duboko u sebi i moj cilj je savladati ga i uzeti pod kontrolu. Kroz taj životni put, kao što rekoh, naučiš puno stvari i imaš neke svoje „life hackove“ i „tips&tricks“ koji ti pomažu. Meni osobno su najdraži sljedeći:

– kada su šećeri visoki smiri se i reci da će doći na svoje i nemoj mjeriti šećer svakih 5 minuta(učite na mojim greškama!) jer ti to radi dodatan stres (ovo je za ljude poput mene, koji se previše sekiraju),

– kada su šećeri (opet) visoki, uzmi bocu vode i nareži kriške limuna i pij što više te tekućine i probaj cca 30 min. Raditi nešto što te smiruje

 

Ja sam jako pozitivna osoba, ali u isto vrijeme sekiram se radi svega i uvijek sve živo i neživo stavljam ispred sebe, a sebe na zadnje mjesto. Mlada sam, dug je put ispred mene i moram još puno toga savladati, naučiti i shvatiti. Nadam se da u budućnosti ne budete radili moje greške. Iako imam 15 godina mogu reći da se i od nas mladih može nešto naučiti. Čak i one „glupe sitnice“. Savjet kojima svima poručujem: „Živite život punim plućima!“

WP-Backgrounds by InoPlugs Web Design and Juwelier Schönmann