Piše Lucija Jagečić

Jeste li ikad razmišljali o tome kako bi djeca, koja nemaju problema s dijabetesom, reagirala na dijabetes? Želite saznati?

Nedavno je bio moj šesti dia-rođendan. Dijabetes sam dobila u drugom razredu osnovne škole. Ove godine, moja bivša profesorica pozvala me da održim predavanje o dijabetesu jednom četvrtom razredu u svojoj školi. Nisam bila sigurna hoće li to djeci biti zanimljivo i hoće li ih uopće zanimati, no svoj posao sam odradila.

Kada sam stigla u razred dočekali su me toplim zagrljajem i mnoštvom pitanja! Razgovarali smo o tome što je to uopće dijabetes? Što napraviti kada se sretnemo s takvom osobom? Što je hipo, a što hiperglikemija, i kako prepoznati simptome? Kako pomoći osobi s dijabetesom?

Bilo je mnoštvo pitanja u vezi dijabetesa poput:

„Što sve smiješ jesti? Boli li te kad si daješ inzulin? Što to nosiš  sa strane (budući da imam pumpu)? Koliko iznosi „dobar šećer“? Mogu li druga djeca dobiti dijabetes? Kako se nosiš s time?“

Rekla sam im da je dijabetes moj najbolji prijatelj i neprijatelj – ovisi surađuje li sa mnom u tom trenutku ili ne. Rekla sam im da sam se puno puta pitala “A zašto baš ja?”, ali shvatila sam da nisam sama i da je to sad dio mene koji moram poštovati te će onda i on poštovati mene!

Za kraj predavanja dobila sam crteže svakog učenika iz razreda te su mi dobrovoljci pomogli izmjeriti šećer.

Pitali su me “Lucija, kako ti živiš bez čokolade, slatkiša, sokova?”. Tu sam im ispričala da postoje mnogi proizvodi koje smijem jesti – čokolada sa stevijom, žvake (bez kojih ne mogu), Coca-Cola bez šećera, bomboni itd.

Na kraju me je dočekalo prekrasno iznenađenje – spremili su nam nešto da se zasladimo za kraj predavanja! Kupili su Coca -Colu Zero , čokoladu bez šećera, žvake, kikiriki… Tko bi rekao da će školarci biti toliko zainteresirani za nešto takvo budući da živimo u malom gradiću gdje sam samo ja osoba s dijabetesom!

Bilo je toliko pitanja da u skoro 2 sata nisam uspjela odgovoriti na sva njihova pitanja, ali za kraj predavanja dobila sam crteže svakog učenika iz razreda te su mi dobrovoljci pomogli izmjeriti šećer.

Uvijek će mi ostati u sjećanju taj razred i nadam se da će me zvati na još predavanja! A vi svi dopustite svom dijabetesu da vam bude najbolji prijatelj – poštujte ga i on će poštivati Vas!