Piše Tihana Šadek, mag. nutr.

Svaki prehrambeni proizvod koji je proizveden u Republici Hrvatskoj ili uvezen, mora biti deklariran u skladu s različitim zakonskim normama da bi se mogao naći na policama trgovina. Deklaracija predstavlja, kako se to često opisuje, osobni dokument svake namirnice koji otkriva podatke kao što je njezin sastav, podrijetlo, masa i rok trajanja, ali daje i dokaz o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti hrane.

Hrana koja se stavlja na tržište Republike Hrvatske mora biti označena na hrvatskom jeziku, a informacije o hrani moraju biti točne, jasne i lako razumljive potrošaču.

Hrana koja se stavlja na tržište Republike Hrvatske mora biti označena na hrvatskom jeziku, a informacije o hrani moraju biti točne, jasne i lako razumljive potrošaču. One ne smiju biti obmanjujuće niti smiju pripisivati hrani učinak ili svojstvo koje ta hrana nema. Svrha označavanja hrane je omogućiti potrošaču da dobije potpunu informaciju o proizvodu, kako bi mogao donijeti odgovarajuću odluku o kupnji željenog proizvoda, pogotovo kada se uspoređuju međusobno slični proizvodi.

Kako bi se pozitivan trend čitanja deklaracija nastavio, potrebno je provoditi edukacije i osvještavati o tome zašto je važno čitati deklaracije i kako ih ispravno koristiti.

Istraživanje Hrvatske agencije za hranu o učestalosti čitanja informacija o hrani (deklaracija) pokazalo je kako se većina ispitanika 2014. godine izjasnila da rijetko čitaju ili nikada ne čitaju deklaracije. Dvije godine kasnije, 2016. godine, stanje se, čini se, poboljšalo te je procijenjeno da većina ispitanika uglavnom ili redovito čita deklaracije. Strani pak izvori različito navode postotak ljudi koji čita deklaracije te on iznosi 50-90 %.

Kako bi se pozitivan trend čitanja deklaracija nastavio, potrebno je provoditi edukacije i osvještavati o tome zašto je važno čitati deklaracije i kako ih ispravno koristiti.

Važnost korištenja deklaracija

Da bi se nutritivne informacije iskoristile u svrhu zdravih prehrambenih izbora, to zahtijeva, ne samo čitanje deklaracija, već i razumijevanje i ispravnu interpretaciju pročitanih informacija, ali i poznavanje prehrambenih preporuka te temeljnih principa pravilne prehrane. Poznato je da je čitanje deklaracija važan alat u samokontroli dijabetesa, a dokazana je i povezanost između korištenja deklaracija i bolje kvalitete prehrane.

Deklaracija ima doprinos u poboljšanju kvalitete prehrane jer daje uvid u popis i količinu sastojaka proizvoda, podatke o energetskoj vrijednosti te količini pojedinih nutrijenata. To je bitno ako je cilj ograničiti ili pratiti točan unos energije ili pojedinih nutrijenata kao što su masti, ugljikohidrati ili sol.

Također, transparentnost sastojaka omogućuje izbjegavanje pojedinih sastojaka hrane, npr. izbjegavanje mlijeka ili sastojaka mlijeka u slučaju alergije na mlijeko ili intolerancije na laktozu, ali i izbjegavanje nepoželjnih aditiva ukoliko se oni nalaze na popisu sastojaka.

Kako interpretirati pročitane informacije?

Postoji čitav niz podataka koje je obavezno navesti na ambalaži proizvoda, no s nutritivnog aspekta, neki od najznačajnijih su sljedeći:

• Popis svih sastojaka
• Popis sastojaka i pomoćnih tvari koje uzrokuju alergije ili intolerancije
• Nutritivna deklaracija (podaci o hranjivoj vrijednosti hrane)
• Datum „upotrijebiti do“ i „najbolje upotrijebiti do“

Popis sastojaka

Sadrži pregled svih sastojaka hrane prema padajućem redoslijedu s obzirom na masu. To znači da prvog sastojka ima u najvećoj količini, a sastojak koji se nalazi na zadnjem mjestu, prisutan je u vrlo maloj količini. Također, obvezno je navođenje sastojaka ili pomoćnih tvari koje mogu uzrokovati alergije i intolerancije, čak i ako su prisutni samo u tragovima. Takvi sastojci navode se naglašeno, uglavnom upotrebom podebljanih slova.

• • Najviše pažnje treba obratiti na prva tri sastojka koji čine većinu proizvoda
  • Birati proizvode sa što manje sastojaka na popisu ili, ako proizvod ima puno sastojaka, birati onaj koji na prva tri mjesta ne sadrži pšenično brašno, šećer i hidrogenirano biljno ulje/mast (zbog moguće prisutnosti trans masnih kiselina)
  • Birati proizvode s onim sastojcima koji su vam poznati
  • Ukoliko popis sastojaka ima više od 3 reda, vrlo vjerojatno se radi o visoko rafiniranom proizvodu
  • Šećer se unutar hrane i popisa sastojaka nalazi i pod nazivom: glukoza, fruktoza, saharoza, dekstroza, galaktoza, maltoza, laktoza, maltodekstrin, melasa, ječmeni slad, dehidrirani sok od šećerne trske, invertni šećer, glukozno fruktozni sirup, kukuruzni sirup, rižin sirup itd.
  • U popisu sastojaka moraju biti navedeni svi korišteni aditivi, koji su uslijed nedovoljne informiranosti, vrlo često prozivani. Neki aditivi su prirodnog podrijetla kao vitamini, vlakna, enzimi, prirodna bojila i arome, dok su drugi sinteski spojevi poput pojačivača okusa, sladila ili umjetnih bojila. Kako bi se izbjegli potencijalno štetni učinci valja se pridržavati dozvoljenog dnevnog unosa koji je definiran za svaki pojedini prehrambeni aditiv, a u hrani je prisutna količina aditiva barem 100 puta manja od one količine kod koje postoji rizik od štetnog djelovanja na zdravlje čovjeka. Prednost treba dati prirodnim namirnicama bez aditiva ili sa što manje aditiva.

Nutritivna deklaracija – podaci o hranjivoj vrijednosti

Obvezna je za većinu prehrambenih proizvoda. Navodi se u tabličnom ili linijskom obliku, a odnosi se na količinu od 100 g ili 100 ml proizvoda, ili na definiranu veličinu serviranja. Podaci koje obavezno treba sadržavati su energetska vrijednost, količina ukupnih i zasićenih masti, ukupnih ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli. Dodatno može sadržavati i podatke o količini jednostruko i višestruko nezasićenih masnih kiselina, poliola, škroba, prehrambenih vlakana te količini vitamina i minerala koji su prisutni u značajnim količinama (> 15 % preporučenog dnevnog unosa).

• • Birati proizvode sa što manje ukupnih i zasićenih masti, jednostavnih šećera i soli
  • Birati proizvode sa što više prehrambenih vlakana, proteina, vitamina i minerala
  • Ukoliko je za nutrijente prikazan postotak preporučenog dnevnog unosa, može se tumačiti na sljedeći način:
    • > 20 % PDU – proizvod je odličan izvor tog nutrijenta
    • > 10 % PDU – proizvod je dobar izvor tog nutrijenta
    • < 5 % PDU – proizvod je loš izvor tog nutrijenta
  • Ukoliko unutar nutritivne deklaracije postoje podaci i za određenu veličinu serviranja (npr. 30 g), oni govore o tome koliko energije i nutrijenata sadrži ona količina hrane koju se preporučuje konzumirati unutar jednog serviranja. Na taj način se pokušava i ograničiti količina pojedene hrane, osvještavajući o sadržaju energije i nutrijenata zbog toga jer premašena količina može dovesti do posljedica kao što je povećanje tjelesne mase, narušena glikemijska kontrola i slično, pogotovo ako se radi o ”nezdravim” proizvodima.

Datum „upotrijebiti do“ i „najbolje upotrijebiti do“

Navod “upotrijebiti do” ukazuje na sigurnost hrane i predstavlja rok nakon čijeg isteka hranu nipošto ne bi smjeli konzumirati,  jer se radi o brzo pokvarljivim namirnicama koje mogu predstavljati  opasnost za ljudsko zdravlje (npr. svježe mlijeko, meso, riba).

Navod “najbolje upotrijebiti do” govori o kvaliteti hrane, točnije nakon isteka tog datuma hrana je još određeno vrijeme sigurna za konzumaciju pod uvjetom da se čuvala prema uputama navedenim na pakiranju i da pakiranje nije bilo oštećeno. Međutim, proizvođač više ne jamči da će proizvod biti jednake kvalitete, svježine ni arome.

Još nekoliko dodatnih savjeta

• • Tvrdnja „bez šećera“ ne znači da je proizvod bez ugljikohidrata pa tako npr. keksi s oznakom „bez šećera“ mogu sadržavati 60-65% ugljikohidrata iako ne sadrže šećer.
  • Tvrdnja „bez šećera“ ne mora značiti da proizvod ne sadrži prirodno prisutne šećere. Tako npr. 100%-tni voćni sok od naranče s tvrdnjom „bez dodanog šećera“ ne sadrži dodani šećer, no sadrži prirodno prisutne šećere u količini od oko 10 g na 100 ml.
  • Proizvodima s oznakom „light“ uklonjena je određena količina masti, no gledano na istu masu proizvoda, nekog drugog sastojka treba biti više da bi se nadomjestila uklonjena količina masti i to su obično ugljikohidrati. Stoga kod „light“ proizvoda treba obratiti pažnju na količinu ugljikohidrata navedenu na deklaraciji.
  • Tvrdnja da je proizvod obogaćem određenim vitaminima i mineralima može zavarati o njegovoj kvaliteti jer takvi proizvodi također mogu biti prerađeni i sadržavati popriličnu količinu ugljikohidrata i šećera. Stoga je i kod ovakvih proizvoda potrebno provjeriti sadržaj ugljikohidrata na deklaraciji.

Najbolji primjeri toga su sljedeći:

5 često korištenih proizvoda koji mogu biti nutritivno zavaravajući

1. Čokolada za kuhanje

Iz samog popisa sastojaka vidljivo je kako se na prvom mjestu nalazi šećer, što znači da ga u odnosu na ostale sastojke ima najviše. Ovo je dovoljno dobar pokazatelj da čokolada za kuhanje nije baš najbolji izbor. Nutritivna deklaracija (tablica) daje detaljniji uvid i pokazuje da sadržaj šećera iznosi 55 g na 100 g. Dakle, šećer čini čak 55% ovog proizvoda.

Čokolada za kuhanje obično sadrži manje od 50% kakaa, a ukoliko se želi odabrati kvalitetna čokolada koja bi predstavljala zdraviji izbor, prednost treba dati tamnim čokoladama sa sadržajem kakaa iznad 70%. Takve čokolade mogu se također koristiti za izradu kolača umjesto čokolade za kuhanje, a gorčina, odnosno slatkoća, mogu se prilagoditi dodavanjem eritrola, ksilitola ili drugih zaslađivača koji ne utječu ili minimalno utječu na razinu glikemije.

2. Keksi bez šećera

Iako ovakvi keksi ne sadrže šećer, vidljivo je da se sastoje od čak 63% ugljikohidrata. Prema popisu sastojaka može se zaključiti kako ugljikohidrati potječu iz pšeničnog brašna, koje je prevladavajući sastojak ovog proizvoda. Dakle, tvrdnja „bez šećera“ ne mora značiti da je proizvod i bez ugljikohidrata te je zbog toga važno kod ovakvih proizvoda provjeriti koliki je sadržaj ugljikohidrata.

3. Obogaćene žitarice za doručak

Kod ovog primjera popis sastojaka govori jako puno o samom proizvodu. Prvenstveno treba uzeti u obzir prva tri sastojaka, a to su pšenično brašno, šećer i kukuruzna krupica kao izvori ugljikohidrata. Bitno je uočiti da se šećer, osim u klasičnoj formi, nalazi i u obliku glukoznog sirupa, fruktoze i esktrakta ječmenog slada. Stoga, iako ovaj obogaćeni proizvod zadovoljava 50-100% preporučenog dnevnog unosa pojedinih vitamina i minerala, sadrži veliku količinu jednostavnih ugljikohidrata. Bitno je nastojati djeci osigurati unos vitamina i minerala putem prirodnih i cjelovitih namirnica koje neće biti bogate šećerima i jednostavnim ugljikohidratima.

4. Voćni sok bez dodanog šećera

100% voćni sok definitivno je nakon svježe cijeđenog soka nutritivno najbolja i najprirodnija opcija u usporedbi sa svim sokovima na tržištu. U takve sokove ne dodaje se šećer, što je istaknuto na ambalaži tvrdnjom „bez dodanog šećera“. No treba uzeti u obzir da takav voćni sok sadrži prirodno prisutne šećere iz voća, što je vidljivo iz tablice s nutritivnim sastavom. Dakle, iako proizvod ne sadrži dodani šećer, ne znači da ne sadrži šećere, i to one prirodne, stoga ova tvrdnja može biti zavaravajuća.

5. Light jogurt

Kada se radi o light ili low fat proizvodima, znači da je takvim proizvodima uklonjena mast, a rezultat toga često može biti povećan udio šećera, bilo dodanog (u voćnim jogurtima) ili prirodno prisutnog (laktoza u običnom light jogurtu). Dakle, ukoliko se proizvodu ukloni neki sastojak, na istu masu proizvoda mora se povećati količina nekog drugog sastojka. Ukoliko je cilj smanjiti količinu masti u prehrani, takvi proizvodi nisu loši, no valja uzeti u obzir da imaju veću količinu ugljikohidrata tj. šećera.

Više o ovo temi pogledajte u sljedećem videu.

Edukacijom do boljih izbora

Pravilno i potpuno označavanje hrane od iznimne je važnosti za potrošače koji temeljem točne i potpune informacije mogu donijeti pravilnu odluku o kupnji. Edukacija o pravilnoj prehrani, kao i korištenje i razumijevanje deklaracija važni su elementi koji utječu na prehrambene navike i izbor hrane. Budite svoj vlastiti detektiv u istraživanju deklaracija, što predstavlja još jedan alat kako preuzeti kontrolu nad svojom prehranom i zdravljem.

Literatura:

Uredba (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani

Pravilnik o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane (2011) Narodne novine 63, Zagreb.

Pravilnik o navođenju hranjivih vrijednosti hrane (2009) Narodne novine 29, Zagreb.

Uredba (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani

Moore S.G., Donnelly J.K., Jones S., Cade J.E. (2018) Effect of Educational Interventions on Understanding and Use of Nutrition Labels: A Systematic Review. Nutrients 10: 1432, doi:10.3390/nu10101432

Kollannoor-Samuel G., Shebl F.M., Segura-Pérez S., Chhabra J., Vega-López S., Pérez-Escamilla R. (2016) Effects of Food Label Use on Diet Quality and Glycemic Control Among Latinos With Type 2 Diabetes in a Community Health Worker-Supported Intervention. Am J Public Health 106(6): 1059-1066 doi: 10.2105/AJPH.2016.303091.