Intervju s Martinom Zvonarić, mag.med.techn. povodom Svjetskog dana dijabetesa 2020.

U trećem nastavku serijala intervjua s medicinskim sestrama, razgovarali smo s magistrom sestrinstva, Martinom Zvonarić koja radi u hitnoj i u endokrinološkim ambulantama pri Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac. U nastavku saznajte što misli o svom pozivu, koliko je važna emocionalna inteligencija te kako najbolje puni baterije u svoje slobodno vrijeme.

ZDD: Pozdrav Martina! Medicinska ste sestra duži niz godina. Jeste li oduvijek željeli ovaj poziv ili ste razmišljali o drugoj karijeri?

Pozdrav Vama i Vašim čitateljima! Zovem se Martina Zvonarić, samohrana sam majka mlade studentice. Po struci sam magistra sestrinstva i radim u poliklinici Vuk Vrhovac u Zagrebu. Od malena sam kao dijete gledala filmove u kojima pomažu bolesnim i povrijeđenim ljudima, bila zaluđena serijama hitne pomoći i govorila da ću biti medicinska sestra kad odrastem. Tijekom školovanja u srednjoj medicinskoj školi potvrdila sam svoje želje i shvatila da je ovo pravi poziv za mene. Praktični rad u bolnicama koji smo imali svakodnevno tijekom školovanja mi je pomogao u odluci da želim nastaviti daljnje školovanje za magistru te proširiti svoja znanja i iskustvo. Daljnjim školovanjem kroz svoj radni staž sam shvatila da nikada edukacije nije dovoljno jer koliko god se mi školovali i stjecali znanja medicina brzo napreduje.

ZDD: Dio ste tima Sveučilišne klinike Vuk Vrhovac koji brine o odraslim osobama s dijabetesom. Na kojem odjelu radite i kroz koliko izazova prolazite u radnom danu?

Radim u poliklinici u hitnoj i u endokrinološkim ambulantama. Svaki dan je izazovan i dinamičan. Od punih čekaona, ambulanata, trudnica, starijih pacijenta koji su teško mobilni, pacijenta s raznim stanjima i komorbiditetima, novootkrivenih osoba s dijabetesom, mladih pacijenta , raznih hitnih stanja i ostalih problema u radu s ljudima.

ZDD: Jeste li od početka svoje karijere bili dio tima Vuk Vrhovca ili ste pak radili i u drugim bolnicama?

Tijekom svoje karijere promijenila sam par radnih mjesta vezanih uz profesiju, od dječjeg vrtića gdje sam radila kao zdravstveni voditelj, Ustanove za zdravstvenu njegu u kući – rad na terenu s teško pokretnih i terminalnim pacijentima ,KB Merkura- odjela za transplantaciju i abdominalnu kirurgiju.

ZDD: Biti medicinskom sestrom znači donositi niz odluka, sudjelovati u intervencijama, voditi kontinuiranu, otvorenu i srdačnu komunikaciju s pacijentom. Slažete li se s ovom tezom? Obrazložite.

Naravno da se slažem. Medicinske sestre kao najbrojniji članovi zdravstvenog tima s pacijentom provode najviše vremena. Savjetodavna uloga medicinskih sestara/tehničara u radu s pacijentima i njihovim obiteljima jedna je od najčešćih sestrinskih intervencija. Komunikacija je osnova privatnog i profesionalnog života medicinske sestre/tehničara. Dolaskom u bolnicu medicinske sestre su spona između liječnika, pacijenata i njihovih obitelji koji su često zbunjeni i uplašeni zbog novonastale situacije. Medicinske sestre su te koje će svojom profesionalnošću, a istodobno toplim i srdačnim odnosom pružiti neposrednu fizičku i psihičku podršku.

Također će preuzeti inicijativu u što bržem uključivanju u proces rehabilitacije i oporavka samog bolesnika i njegove obitelji. No, medicinske sestre u komunikaciji s pacijentima trebaju jasno razlučiti kompetencije svoga djelovanja kako ne bi izlazile iz njihovih okvira te zadirale u područje liječnikova djelovanja.

ZDD: Medicinska sestra je nezamjenjivi dio cjelokupnog medicinskog tima. Ipak, često zna biti marginalizirana, pogotovo kada se o zdravstvu priča u javnom prostoru. Smatrate li da je još uvijek tako ili se ipak kroz godine vide pomaci ka boljem?

Pitanje je zanimljivo i intrigantno i o njemu bi se moglo puno pisati. Mali pomaci se vide no i dalje nismo poštovane kao struka, pogotovo sada u ovoj novonastaloj situaciji. Često medicinske sestre budu marginalizirane od strane pacijenata koji ih često napadaju i vrijeđaju i time pokazuju da ne cijene njihov trud. Mi smo puzzla u slici bez koje ona ne bi imala potpuni izgled. Medicinske sestre rade na području unapređenja zdravlja, sprečavanja bolesti, liječenja i rehabilitacije. Njihovi su pacijenti djeca, odrasli i starci. Rade na vrlo različitim radnim mjestima – od patronaže do jedinica intenzivne skrbi, samostalno u timu, a katkada pomažu liječnicima. Neke sestre bave se uglavnom pružanjem sestrinske skrbi, a druge organizacijom ili nastavom. Promatraju i procjenjuju tjelesno i psihičko stanje te ponašanje svojih pacijenata. Prepoznaju potrebe za sestrinskom skrbi i osiguravaju važne podatke liječnicima za prepoznavanje i praćenje toka bolesti. Utvrđuju rizike za zdravlje te mogućnosti pacijenata i njihovih obitelji za aktivno sudjelovanje u njezi i

liječenju. Na osnovi svega toga planiraju, provode i ocjenjuju uspješnost sestrinske skrbi. Medicinske sestre moraju pripremiti bolesnike za samostalan život kod kuće. Poučavaju ih, primjerice pravilnoj prehrani, samokontroli glukoze, načinu uzimanja lijekova i mnogočemu drugome, ovisno o bolesti. Medicinske sestre u bolnicama mogu raditi i u dijagnostičkim ordinacijama – npr. za alergološka ispitivanja ili endoskopije, na odjelima za hitan prijam bolesnika, u operacijskim dvoranama itd. Medicinska sestra mora biti emocionalno zrela i stabilna kako bi mogla razumjeti i nositi se s ljudskom patnjom, hitnim stanjima, zdravstvenim problemima i etičkim dvojbama. Dobre komunikacijske vještine, strpljivost i osjetljivost za ljudske probleme koji su sastavni dio svakog sestrinskog postupka, nužne su za stvaranje odnosa povjerenja. Sestra mora biti sposobna razumjeti pacijentove osjećaje i ponašanje u određenoj situaciji, a ne razmišljati kako bi se ona osjećala i ponašala u takvoj situaciji. Medicinska sestra za liječnika predstavlja najvažniji dio njegova tima, za bolesnika najprisniji dio tima, za zdravog čovjeka savjetnika o tome kako ostati zdrav i dugovječan. Liječniku je cilj liječenje, sestri pomoć na putu izlječenja.

ZDD: U ovom poslu zna biti i emotivnih trenutaka. Kako ih najbolje rješavate?

Medicinskim sestrama važno je imati dobro razvijenu emocionalnu inteligenciju, i to zbog komunikacije s pacijentima i njihovim obiteljima, te zbog uspješnije komunikacije sa suradnicima. Emotivnih trenutaka ima puno i rješavam ih stečenom vještinom komunikacije s pacijentom. Slušam ih , osluškujem i interaktivno sudjelujem s njima . Ima predivan citat za nas medicinske sestre koji ja obožavam i prilažem ga u svojem odgovoru na pitanje.

“Ona ima srce idealistkinje sa životnom snagom i voljom da oživotvori svoje sanje; njezino tijelo je jako i sposobno za rad; shvaća i ima razumijevanja; vidi život onakav kakav jest, sa malo iluzija, ali nije pesimistkinja; poznaje teški put kojeg si je odabrala te ne tuži se na njegove tegove; praktična je, sposobna I vjerna; njezine se usne smješkaju od žara volje i njezine oči sjaju od vizije dužnosti. Ona stoji u našoj sredini odvažna i živahna, a njezin idealizam grije srca čovječanstva kao mirni i pravilni plamen.  Njoj se punim pravom može reći: “Na tamnim putevima života, budi svjetlo.“  (Grković-Janović 2003)

ZDD: Preko nekoliko puta ste dobrovoljno sudjelovali u aktivnostima Zagrebačkog dijabetičkog društva. Kako gledate na taj dio volonterizma?

Volim biti dio vaših aktivnosti , osjećam se ispunjenom, potpunom i zadovoljnom da sam  mogla svojom malom ulogom biti dio toga. Osjećaj druženja s ljudima koji to cijene, za mene je najveća nagrada za moje znanje i nesebičnu pomoć. Upoznala sam predivne mlade ljude koji se svojim borbama s dijabetesom idu hrabro kroz život. Gledajući ih kako se smiju , druže i zajedno rješavaju probleme među sobom sretna sam da sam dio njih. I naravno i dalje ću biti dio vas kada god me budete trebali.

ZDD: Koji je najbolji recept za iskoristiti slobodno vrijeme nakon napornog radnog dana ili pak tjedna?

Naravno bilo koja vrsta rekreacije. Za mene je to svakodnevna vožnja biciklom kao i vikendom planinarenja. Naravno skijanja zimi te odmor u saunama. Zahvaljujući kćeri koja je odrasla u sportu rekreacije mi ne nedostaje. No, bilo koja vrsta tjelovježbe je zdrava i preporučljiva jer nas puni pozitivnom energijom koja nam je neophodna za svakodnevne poslovne obaveze.

ZDD: Imate li poruku za sve mlade osobe s dijabetesom koji razmišljaju o pozivu medicinske sestre ili tehničara?

Djelokrug rada medicinske sestre vrlo je širok, od učenja djece pranju ruku, odraslih očuvanju okoline, do rukovođenja visoko sofisticiranom medicinskom tehnologijom kojom se može očuvati i sačuvati ljudski život. Sestra mora biti emocionalno zrela i stabilna osoba kako bi mogla razumjeti i nositi se s ljudskim patnjama, hitnim stanjima, zdravstvenim problemima i etičkim dilemama. Mora biti sposobna razumjeti pacijentovo osjećanje, ponašanja u određenoj situaciji, mora biti brižna, spremna prihvatiti odgovornost, raditi samostalno ali i timski. Medicinske sestre svoj posao rade s puno ljubavi kako bi što bolje pomogle ljudima i pridonijele njihovu ozdravljenju.

Sestrinstvo je poziv koji se aktivno uključuje u brigu za zdravlje čovjekovog tijela i duše.

Ukoliko razmišljate o pozivu medicinske sestre dobro se preispitajte jeste li empatični u životu. Rana odluka koju nalaže školstvo često mijenja krajnju odluku nakon školovanja i time se gubi školovani kadar. Rad s ljudima je izrazito težak, pogotovo s bolesnim ali je lakši i zanimljiviji ako imate ljubavi prema poslu koji obavljate nego da svaki dan idete s  gorčinom i težinom u vaše radno okruženje. Izazovi su veliki i svakojaki no treba odabrati pravedan put i život će i njima i nama biti ugodniji. Mlada osoba s dijabetesom može samo bolje i jasnije shvatiti zdravstvene probleme oboljelih oko sebe.  Sljedite svoje snove.