Piše Marina Bilić

Nakon višegodišnje borbe sa viškom kilograma te izrazito stresnog razdoblja krajem prošle i početkom ove godine šećeri su mi bili u konstantnom roller coasteru. Svakodnevno sam balansirala između hipa i hipera, kada su mi šećeri preko 20 bili standardna pojava, a ogromne količine inzulina uobičajena stvar.

U veljači sam odlučila prebaciti se na čisti LCHF (kad kažem čisti mislim bez muljanja i izgovora) i nakon početnog šoka tijelo se brzo priviklo na novi režim prehrane.  Šećeri su se vrlo brzo doveli u red, time in range popeo se na respektabilnih 80%, ali kilogrami nikako nisu išli dolje. Taman, u to vrijeme poklopila se kontrola na Vuk Vrhovcu i uz doktorovo ohrabrenje – strpljen spašen – treba otprilike mjesec dana da se i kilogrami počnu topiti. Doista, početnih xy kilograma se polako, ali zaista polako počelo topiti. Novi vjetar u leđa bio je nalaz krvi koji je pokazao da su ketoni 3,9. :) Kako se približavao Uskrs tako je i moja motivacija slabila, previše je bilo izazova, tako da sam se taj vikend prebacila na blagdansku prehranu i to je bilo dovoljno da šećeri opet odu “u nebo.” Već u ponedjeljak sam se ponovno vratila na LCHF i nakon par dana šećeri su opet in range.

Život mi se zadnjih 30-ak dana svodi na puno stresa, cjelodnevni rad i sjedenje za računalom. Jedino na što trenutno zaista mogu utjecati je hrana.

Svi smo trenutno manje-više zatvoreni zbog korona krize i socijalne distance pa radimo od kuće. Da stvar bude gora 22.03.2020. u ranim jutarnjim satima probudio nas je razoran potres. U mom slučaju, obzirom da radim u odjelu šteta jednog velikog osiguravajućeg društva, osim šoka i stresa zbog proživljenog potresa to još znači i narednih mjesec, mjesec i pol dana užasne gužve na poslu. Život mi se zadnjih 30-ak dana svodi na puno stresa, cjelodnevni rad i sjedenje za računalom što ni na koji način nije friendly za moje zdravlje. Jedino na što trenutno zaista mogu utjecati je hrana. Svaki dan imam dva do tri obroka (ovisno koliko sam gladna) koja se sastoje od puno povrća, nešto mesa i masnoće samo koliko treba za pripremu hrane, ništa više od toga. Najdraže namirnice su mi patlidžan, luk i jaja u svim mogućim kombinacijama. Mislim da sam u zadnja tri mjeseca pojela patlidžana kao neki omanji grad! ;)

Upravo u ovakvoj situaciji kada imam puno izazova i vrlo lako mogu samu sebe „nagovoriti na grijeh“ uspjela sam zadržati disciplinu i već skoro 3 mjeseca imati savršene šećere. Nadam se da će i kilogrami nastaviti padati kao i do sada.

Pozdrav, Marina