Traumatski događaji – Proživjeti i nositi se s traumom

Traumatski događaji – Proživjeti i nositi se s traumom

pišu Ana Špoljarić i Ines Jakopanec

Nedavni razorni potres u Sisačko-moslavačkoj županiji te naknadni, koji još uvijek traju, a potom i ponovna prisjećanja na zagrebačke potrese s početka 2020. godine, naveli su nas na dublje promišljanje i razumijevanje tema traume i retraumatizacije.

Kako pomoći sebi? Što savjetovati svojoj okolini? Kako biti podrška drugome? Ovo su neka  pitanja na koja smo odgovore dobile kroz online psihološke radionice ili pak pročitale u stručnim člancima Zagrebačkog psihološkog društva i Kako si? platforme. Osim toga, upitali smo psihologinju Ivonu Poljak koje savjete bi dala osobama s dijabetesom u kontekstu prirodnih nepogoda.

Ovaj članak je svojevrsno sumiranje osnova koje smo čule na radionicama i pročitale. Za dublje uranjanje u  ovu temu, preporučamo, pročitajte sve članke na stranicama Zagrebačkog psihološkog društva i Kako si? platforme. Tu ćete, između ostalog, naći  mnoštvo korisnih savjeta vezanih za vaše mentalno zdravlje, te, ako je potrebno, dobiti stručnu pomoć.

Što je traumatski događaj?

Obično, kad kažemo: “Doživio sam traumu.”, nerijetko pomislimo na povredu ekstremiteta. I to je točno! U medicinskom smislu. Ipak, riječ trauma ima i psihološku kategoriju koju opisujemo kao duboko i uznemirujuće iskustvo.

To su normalne reakcije u nenormalnim okolnostima.

Jedna od definicija traumatskog događaja kaže da se trauma odnosi na svaki događaj koji se nalazi izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva, a koji je istovremeno izrazito neugodan za osobu (Arambašić, 1996).

U Zagrebačkom psihološkom društvu su, kroz vrlo informativan video, traumatskim događajem opisali situacije u životu koje dođu iznenada i predstavljaju realnu opasnost po naš život ili život naših bližnjih. To su prirodne nepogode poput potresa, poplave, požara, ali i prometne nesreće. Teške i po život opasne bolesti, kao i iskustva nasilja ili zlostavljanja. Traumatski događaj je univerzalan po svojoj prirodi – znači da će svi ljudi na njega imati reakcije (veće ili manje) koje su očekivane i neizbježne. Strah, ljutnja, tuga, krivnja, razdraženost, traženje društva, šok, glavobolja, teškoće sa spavanjem, reakcija na svaki i najmanji zvuk… Psiholozi su zgodno sumirali i rekli da su to normalne reakcije u nenormalnim okolnostima. Važno ih je prepoznati i povezati sa traumatskim događajem jer nam to zapravo pomaže da se sa situacijom lakše nosimo.

Kratko o retraumatizaciji

Budući da se u ovom članku bavimo potresima, u tom kontekstu valja spomenuti pojam retraumatizacije. Osobe koje su već ranije doživjele potres, ovaj nedavni je zasigurno vratio slike sjećanja i  osjećaja koji su prethodno proživjeli. Taj pojam ponovnog reaktiviranja stanja šoka, nazivamo retraumatizacijom.

Zasigurno, nakon ponovljenog iskustva, velika većina je imala isti obrazac ponašanja, iste ili slične reakcije, počevši od one: “Spavam u trenirci i spreman/spremna sam iskočiti iz kreveta na svaki šum.” Ti su obrasci, kako psiholozi kažu, sasvim normalni. Štoviše, proživljene nenormalne situacije ne možemo tek tako obrisati iz memorije. Ono što nude kao rješenje je zapravo učenje kako se što bolje nositi sa situacijom. Između ostalog, navode kako je važno osvijestiti da su naše reakcije normalne, makar bile bolne te kako će, s vremenom, proći. Razgovor i briga o sebi su vrlo važni, kao i tjelesna aktivnost.

Što očekivati poslije traumatskog događaja?

U Zagrebačkom psihološkom društvu navode sljedeća stanja:

  • Intenzivne i nepredvidljive emocije, anksioznost, napadaje plača, jaku razdražljivost, izljeve srdžbe. Moguće je da će se pojaviti strah, ljutnja, tuga, očaj, tjeskoba.
  • Promjene u mislima. Moguće je imati žive i ponavljajuće misli vezane uz traumatski događaj. Takve misli se mogu pojaviti bez nekog određenog razloga i mogu biti popraćene fizičkim reakcijama poput znojenja i lupanja srca. Za očekivati su poteškoće s pamćenjem, koncentracijom, nemogućnost donošenja svakodnevnih odluka, poricanje i iskrivljavanje događaja.
  • Promjene u ponašanju se mogu vidjeti u pojačanom konzumiranju nikotina, alkohola, droga, tableta za smirenje i pojačanoj agresiji. Mnogi sudionici nedavnog potresa i danas izjavljuju da ne mogu spavati, da se ne usude zaspati ili pak da imaju ometajuće snove s prizorima potresa ili zaraze, uz puno mrtvih. Neki ljudi nakon ovakvih događaja ne mogu jesti. Drugi se pak ponašaju suprotno, pa više i nezdravije jedu, spavaju više i često po danu.
Anksioznost, strah, ponavljajuće misli, lupanje srca, osjetljivost na podražaje iz okoline, glavobolja, slabi apetit…
  • Pojačanu osjetljivost na podražaje iz okoline, pa tako postajemo osjetljiviji na zvuk sirene, buku, vibracije (jer susjed prolazi niz stepenice). Ovakvi podražaji mogu izazvati sjećanje na potres i izazvati anksioznost, pa čak i napad panike, što je dodatno pojačano činjenicom da se potresi i dalje osjete.
  • Promjene u međuljudskim odnosima često znače pojačani broj konflikata i svađa. Neki ljudi se povlače i teško komuniciraju s drugima, osjećaju se odvojeno.
  • Fizički simptomi su česti u vidu glavobolja, mučnina, vrtoglavica, boli u prsima, pa neki zatraže i medicinsku pomoć.

Neki od ovih simptoma su također simptomi hipo i hiperglikemije, pa bismo svemu ovome nadodali da ne zaboravite na pojačanu kontrolu razine glukoze, posebice ukoliko je u pitanju poremećaj jedenja.

Kao odgovor kako se što bolje nositi s ovakvim stanjima, psiholozi između ostalog preporučaju:

  • Tražiti podršku u svojoj okolini, kod svojih bližnjih
  • Razgovarati o situaciji koju smo proživjeli
  • Dopustiti si vrijeme za prilagodbu
  • Izražavati svoje osjećaje kroz ono što nam je blisko – pisanje dnevnika, crtanje, ples i sl.
  • Kretati se, zdravo se hraniti te se relaksirati
  • Potražiti stručnu psihološku pomoć (dostupne su razne telefonske linije) i dr.
Dijabetes i potresi – savjeti Ivone Poljak, mag. psych.

Dijabetes je dio naše svakodnevnice, bila ona dobra ili loša. Stoga, pitali smo psihologinju Ivonu Poljak što možemo očekivati kod dijabetesa neposredno nakon potresa?

Poljak: U svakodnevnom životu s dijabetesom suočavamo se s brojnim stresorima koji mogu utjecati na direktan ili indirektan način na razinu glukoze u krvi. Direktan je način putem hormona stresa, o čemu brojni oboljeli izvještavaju, posebice u situacijama akutnih stresora i velikih životnih događaja, kao i dugotrajnih kroničnih stresora.

Indirektan utjecaj stresora na razinu glikemije vidljiv je u ponašanjima samozbrinjavanja, odnosno izostanku istih kad smo u situaciji suočavanja sa stresom. Vrlo je čest slučaj da je jedan od načina nošenja sa stresom pretjerano uzimanje hrane, alkoholnih pića, cigareta i smanjeno kretanje, što uvelike otežava dobru regulaciju glikemije.

U sadašnjoj situaciji prilagodbe na potrese, koja je izrazito neizvjesna, konstanto smo izloženi stresorima, koji vrlo lako mogu prijeći u kronične i jednakim mehanizmima djelovati na regulaciju glikemije, ukoliko se ne potraži stručna pomoć.

Ono što također znamo, je da smo mi ljudi jako prilagodljivi na svakakve nedaće i da naš organizam ima mogućnost adaptacije, pa čak i na ovakvu situaciju straha od potresa. Samim time, stresor prestaje biti toliko istaknut i njegov se utjecaj na glikemiju bitno ublažava.

U psihološkom smislu, važno je usmjeravanje na sadašnji trenutak i provođenje vježbe disanja. Također, važno je pripremiti stvari za prvu ruku među kojima se nalaze i potrepštine za dijabetes.

Što biste savjetovali, kako se najbolje pripremiti?

Poljak: Za pripremu i osiguravanje barem malo veće sigurnosti u situaciji potreba nije loše imati pripremljene stvari za prvu ruku i nuždu u kojoj se nalaze i potrepštine važne u zbrinjavanju dijabetesa. Pripremite si, osim odjeće i obuće, vodu i hranu koja može stajati za prvu ruku, rezerve inzulina/tableta, aparatić, senzor, i sve potrepštine koje su vam potrebne za nekoliko dana.

U psihološkom smislu, može pomoći usmjeravanje na sadašnji trenutak te podsjećanje na važnost disanja i provođenje vježbi disanja.

Ovo je situacija neizvjesnosti koju ne možemo kontrolirati i važno je dopustiti sebi svaku emociju koja se pojavi, ne pokušavajući je odmah mijenjati ili prekidati. Naprosto pustiti našim prirodnim resursima da se prilagode na novu situaciju uz pažljivost i blagost prema sebi.

Savjeti nutricionista

Za kraj, što nutricionisti savjetuju? Koja je hrana dobra u stanjima traume i zašto je dobra? Pročitajte ovdje.

Stručni izvori korišteni u ovom članku:

Zagrebačko psihološko društvo, https://vimeo.com/419631268 Preuzeto 3. siječnja 2021.

https://zgpd.hr/2020/04/24/sto-je-traumatski-dogadaj-i-kako-se-nositi-s-njim/ Preuzeto 9. siječnja 2021.

Kako si?, https://fb.watch/2UizkqaYX2/ Live Zoom meeting 8. siječnja 2021.

WP-Backgrounds by InoPlugs Web Design and Juwelier Schönmann