Piše Ivan Mikulić, mag. kineziologije

Dijabetes (šećerna bolest) je sve većom pojavom u svijetu poznat kao bolest modernog doba. Prema informacijama „International Diabetes Federation“ (IDF) danas u svijetu ima oko 415 milijuna osoba oboljelih od dijabetesa. U Republici Hrvatskoj je prema CroDiab registru (Nacionalni registar osoba sa šećernom bolešću) u  2018. godini registrirano 303 992 osobe s dijagnozom šećerne bolesti i procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih oko 500 000.

Dijabetes se pojavljuje u dva osnovna oblika. Od dijabetesa tipa 1 uglavnom obolijevaju djeca, odnosno mlade osobe koje su nakon otkrivanja primorane primati inzulin vanjskim putem (injekcijama, PEN-ovima ili inzulinskim pumpama). Dijabetes tipa 2 dijagnosticira se uglavnom kod odraslih osoba kojima organizam proizvodi inzulin, ali u nedovoljnim količinama i/ili je organizam otporan na njegovo djelovanje. Važno je napomenuti kako prevencija kod dijabetesa tipa 1 ne postoji dok je kod tipa 2 potpuno obrnuta situacija. Dijabetes tipa 2 kolokvijalno se naziva tihim ubojicom. Naime, jedan od glavnih uzroka obolijevanja od dijabetesa tipa 2 je pretilost i nezdrav i neodgovoran način života gdje se kao primjer može navesti svakodnevno konzumiranje loših, manje kvalitetnih i nezdravih prehrambenih proizvoda te nedostatak svakodnevnog tjelesnog vježbanja.

Ukoliko osoba ne prakticira tjelesno vježbanje  te svakodnevno konzumira nezdravu hranu moguće je da razina glukoze u krvi bude povišena, odnosno izvan okvira normalnih vrijednosti dugi niz godina. Upravo ta povišena razina glukoze u krvi dugi niz godina dovodi do opasnih i teških komplikacija koje mogu biti jako opasne po zdravlje i život oboljele osobe. Loša kontrola, odnosno samokontrola osoba kod kojih je dijagnosticirana šećerna bolest, može dovesti do povišenog krvnog tlaka koji na kraju može biti glavni uzročnik srčanog udara. Također može dovesti do dijabetičkog sljepila, bolesti bubrega, dijabetičkog stopala i slično. Međutim, sve navedene komplikacije mogu se i moraju spriječiti kvalitetnijim načinom života, a pod time se podrazumijeva svakodnevno tjelesno vježbanje te kvalitetna i zdrava prehrana.

Čovjek je stvoren da se kreće, a ne da živi sjedilačkim načinom života.

Kada bi se tjelesno vježbanje moglo pretvoriti u lijek u obliku kapsule tada bi to bio najučinkovitiji lijek za većinu bolesti, a posebno za dijabetes. Velik je broj studija dokazao kako se baš tjelesnim vježbanjem mogu spriječiti neželjene bolesti kao što su dijabetes tipa 2, srčano žilne  bolesti, pretilost i druge.

Čovjek je stvoren da se kreće, a ne da živi sjedilačkim načinom života. Posebno se to odnosi na osobe oboljele od šećerne bolesti kojima bi tjelesno vježbanje trebalo biti obavezno na svakodnevnoj razini baš zbog kvalitetnije kontrole razine šećera u krvi.

TJELESNO VJEŽBANJE I KONTROLA RAZINE ŠEĆERA U KRVI

Kako je već spomenuto u tekstu, čovjek je stvoren da se kreće. Za osobe oboljele od šećerne bolesti to kretanje, odnosno tjelesno vježbanje, ima puno veći naglasak kada je riječ o zdravlju. Puno ljudi, kada oboli od šećerne bolesti, od samog straha, ali prvenstveno iz neznanja, prekine svoj aktivni život ili ga svedu na minimum. Kada je riječ o kvalitetnoj i sigurnoj regulaciji šećera u krvi tada tjelesno vježbanje poprima jako bitnu ulogu. Naime, svakodnevno tjelesno vježbanje može smanjiti unos inzulina i do 30 %. Samim time tijelo vam je zahvalno iz 3 razloga. Prvi je poboljšanje regulacije razine šećera u krvi koja sama po sebi smanjuje velik broj neželjenih komplikacija. Drugi je rješavanje stresa kroz samu tjelesnu aktivnost. Poznato je kako stres i stresne situacije negativno utječu na razinu šećera zbog lučenja tzv. kontrainzularnih hormona. Stalnim konzumiranjem kvalitetne hrane i promjenom načina života, a tu se podrazumijeva svakodnevno tjelesno vježbanje, velike su mogućnosti za smanjenjem stresa i uzročno-posljedično smanjenjem razine šećera u krvi. Treći, ali  ne i manje bitan razlog, je smanjenje tjelesne težine, a samim time i bolji izgled. Osobe koje imaju manju tjelesnu masu koriste manje inzulina što je dugoročno dobro za zdravlje, a i bolje i lakše reguliraju šećer u krvi.

Potrebno je zapamtiti kako je tjelesno vježbanje jedan od ključnih faktora za postizanje bolje regulacije.

Koju vrstu tjelesnog vježbanja primjenjivati? Koliko dugo trenirati? Kolikim intenzitetom trenirati?  Kolikom razinom šećera u krvi krenuti u sami trening?

Ovo su pitanja koja najčešće postavljaju osobe oboljele od šećerne bolesti. Jako je važno naglasiti kako ograničenja za tjelesnim vježbanjem i bavljenjem amaterskim ili profesionalnim sportom zapravo nema. U prilog tome govore i vrhunski sportaši koji su se bavili ili se i dalje bave sportom u kojem su izrazito uspješni. Neki od primjera su naš proslavljeni nogometaš i reprezentativac Goran Jurić, nogometaš nogometnog kluba „ Real Madrid“ Nacho Fernandez, Nenad Šimunko koji je završio trostruki ironman ultratriatlon, nogometaši hrvatske futsal reprezentacije osoba oboljelih od šećerne bolesti koji postižu sjajne rezultate na europskim prvenstvima i drugi. Ovi ljudi su primjer kojim bi se svaka osoba oboljela od šećerne bolesti trebala voditi. Predrasude i strah od jakih i intenzivnih treninga zbog visoke razine šećera u krvi su neopravdane. Benefiti svakodnevnog treninga, pa i teškog, su puno veći za vaše tijelo od mogućih komplikacija zbog moguće trenutno povišene razine šećera u krvi.

SAVJETI ZA TJELESNO VJEŽBANJE (TRENING) I REGULACIJU ŠEĆERA U KRVI:

• Vježbajte i trenirajte svakodnevno.
• Slobodno se bavite, kako amaterskim, tako i vrhunskim sportom – nema ograničenja.
• Ukoliko ćete trenirati dulje od 60 minuta, a malim intenzitetom (trčanje), pripazite na razinu glukoze u krvi prije samog treninga – ne odlazite na trening sa šećerom u krvi manjim od 8-9 mmol/l. Isto tako prije samog treninga je poželjno unijeti malo ugljikohidrata. Nakon treninga smanjiti unos inzulina za 30% i to sljedećih nekoliko sati.
• Ukoliko ćete trenirati visokim intenzitetom intervalnog karaktera pripazite na smanjeni unos inzulina i do 24 sata nakon samog treninga. Nakon visoko intenzivnog intervalnog treninga potrebe tijela za inzulinom su smanjene i do 50 %. Nakon treninga kombinirajte unos ugljikohidrata (potrebni su zbog nadomještanja potrošenog glikogena) i bjelančevina (sporije se razgrađuju pa sprječavaju velik pad šećera u krvi).
• U danima kada ne vježbate smanjite unos ugljikohidrata zbog lakše regulacije šećera u krvi.

Potrebno je zapamtiti kako je tjelesno vježbanje jedan od ključnih faktora za postizanje bolje regulacije. Isto tako, važno je slušati svoje tijelo i pronaći aktivnosti u kojima uživate i postižete optimalne razine šećera u krvi. Izađite iz zone komfora i takvog načina življenja te pružite sebi lakši, sretniji i ugodniji život sa što boljim šećerima.

Za kraj, zapišite si negdje i svakodnevno se prisjetite rečenice koju je izjavio naš poznati pedijatar i endokrinolog, dr. Miroslav Dumić, a koja glasi: „ Dijabetes nije bolest! Dijabetes je način života!“.