Priča Ines Avgustinović

Dijabetes imam od 12. godine. Družimo se, borimo i svađamo već dugih 26 godina!

Svaki dan je nova borba i nema odmora te unatoč već nizu komplikacija, uzrokovanih dijabetesom, u zadnje vrijeme u tim borbama ipak ja vodim! Naprimjer, prošli tjedan sam morala na liječnički pregled radi produženja vozačke dozvole jer, naravno, osobe s dijabetesom imaju ograničenje. Prijašnjih godina sam dobivala dozvolu na 5 godina, no sada, s obzirom na niz komplikacija uzrokovanih dijabetesom, dobila sam ju na 2 godine. Prije pregleda me bilo strah hoću li ju uopće i dobiti jer su najveće komplikacije prisutne u očnoj pozadini oba oka. Mogu biti sretna, zar ne?

Financijski izdatak koji slijedi ponovno za dvije godine me baš i ne oduševljava, ali kad je liječnica počela čitati dijagnoze i kad sam ih zapravo čula, shvatila sam da si ni ja ne bih dala na dulji period.

• DIABETES TIP 1
• SYNDROM GILBERT
• HIPERTENZIJA
• RETINOPATHIA DIABETICA
• POLYNEUROPATHIA DIABETICA
• HASHIMOTO

Sve to me nikako ne sprječava da živim. Isti dan sam otišla 100 kilometara dalje na odličan koncert i super se provela zadovoljna i s odličnim šećerima! Slijedeći dan sam već stotinjak kilometara u drugom smjeru trčala na utrci za pomoć djeci koja ne mogu hodati. Utrka je bila duga 9 kilometara i teška zbog velike vrućine. Usporile su me dvije hipoglikemije, ali u mislima mi je bila samo jedna stvar:

„Završit ću je makar ušla u cilj puzajući…“. I tako završim svaku utrku, puna ponosa! I bez puzanja – za sada!

Spora sam, voljela bih malo popraviti vrijeme i na proljeće otrčati polumaraton, ali na svakoj utrci me uspore hipoglikemije. Kada utrka krene, šećer mi počne brzo rasti. Zato neposredno prije dajem pola jedinice inzulina, no nakon šestog kilometra šećer pada i tada me gubitak energije i nervoza uspore. Na ovoj utrci je bilo trkača koji nisu završili u vremenskom roku. Predivno je bilo vidjeti trkače kako im čestitaju jer nisu odustali i ipak su je istrčali. I tada sam shvatila – ja svoj polumaraton mogu otrčati i bez vremena, kao što trčim s dijabetesom već godinama i ne očekujem čestitke za to!

Ima lošijih i zbilja teških dana, ali ima više onih dana kad svaki moj korak ima smisla! U održavanju šećera u granicama mi trenutno najviše koriste Libre senzori, no najveća želja mi je dobiti inzulinsku pumpu. Dogodilo se da je senzor istekao dan nakon utrke. Sada je 5. dan kako sam bez senzora i moram priznati da mi je izrazito teško. Uopće ne znam kako sam do sada živjela bez toga. Osjećam se kao da tapkam u mraku. Šećeri su između 4 i 12 mmol/l, iznenadila me i hipoglikemija, 1.8 mmol/l. Problem je što ju nisam osjetila. Jednostavno sam išla provjeriti kakav je šećer i sretna sam da jesam! Ni treninzi mi bez senzora ne prolaze baš sjajno. Danas postavljam novi i sretna sam kao malo dijete!

Na pregledu za vozačku je i razgovor s psihologom. Jedno od pitanja koje mi je postavio bilo je: „Ocijenite zadovoljstvo svojim životom od 1-10.“. Moj odgovor 7 ga je prilično iznenadio. Očekivao je puno manji broj. Zbog čega? Ova 3 broja negativnosti nemaju veze s mojim dijabetesom.

Imam krov nad glavom, radim dva posla koja volim, putujem, trčim, planinarim, crtam, imam prekrasnog sina! Dijabetes me ne može spriječiti da živim i budem sretna, samo me naučio koliko volim život i koliko puno mogu i vrijedim!