Nekoliko dana je do početka nove školske godine. Nakon dugog ljeta, tijekom kojeg nam je slatka kćer Dora tvrdila da joj ne nedostaje škola, ipak je prije par dana priznala da se veseli povratku u školu. Onda ćemo svi zajedno po treći puta (kreće u treći razred) morati proći kroz bitne promjene. Preko ljeta je koristila naše usluge (roditelja i baka/djedova) brige oko kontrole razine šećera u krvi. Sada će tu ona opet postati gazda, u razdoblju dok traje nastava. Sama će u školi odlučivati kada i koliko inzulina i hrane će uzimati. Također, neće biti više dugih spavanja, kasnog doručka i velikog ljenčarenja, a i ručak će biti iz druge kuhinje i to će utjecati na grafove u koje toliko gledamo.

Danas je zrelija nego ikada (ipak je sve odraslija), no ona je ipak još dijete. Često se sami pitamo je li to za nju preteško i možemo li od nje očekivati da postigne kontrolu kakvu ima dok je pod našim (dosadnim) nadzorom? Srećom, ona nije opterećena tim brojevima. Zna očitati razinu glukoze iz senzora i zna prepoznati trend te će koristiti pumpu ispravno (dodati korekciju, bolus ili suspendirati pumpu), ali će se i često zaigrati i zaboraviti, ne izmjeriti šećer u jednom školskom odmoru ili će sve unijeti u inzulinsku pumpu pa zaboraviti stisnuti zadnji gumbić za davanje inzulina. Radi toga uvijek razmišljamo „kakav će danas šećer donijeti iz škole“?

Mi ćemo joj pomagati, a ona neka vodi.

S druge strane veselimo se što ona ima priliku naučiti se odgovornosti, za što kod većine druge djece još ima vremena. Zato mislimo da joj treba ukazati povjerenje i dati joj da ona bude gazda. Za nju je bolje tako, nego da strepimo nad njom i više je maltretiramo, nego što pomažemo. Mi ćemo joj pomagati, a ona neka vodi.

A evo što nam je sve važno dok je u školi (ali i izvan nje, recimo u parku u igri):

• senzor – za kontinuirano mjerenje i da se ne mora bosti u školi,
• pumpa – za davanje inzulina i kao kalkulator bolusa,
• mobitel – koji čita podatke i nama udaljeno javlja što se zbiva sa šećerom,
• hrana u torbi – za koju zna kada je može jesti i koliko sadrži ugljikohidrata,
• prva pomoć – grožđani šećeri i injekcija glukagona u torbi,
• edukacija odraslih i djece iz okoline – da znaju ispravno reagirati u slučaju potrebe,
• njezina koncentracija – da sve to funkcionira.

Želim svoj djeci uspješnu novu školsku godinu, a T1D djeci neka to što u školu idu s pratiteljem ne bude teret, nego prilika da dokažu da su jača od „obične“ djece.