Razlike između Levemira i Lantusa

Razlike između Levemira i Lantusa

Zbog novonastale sitacije s plaćanjem inzulina na recept HZZO-a, donosimo prijepis konverzacije na forumu HSDU, gdje se STRUČNO obnjašnjava razlika između Levemira (detemir) i Lantusa (glargin) inzulina.

Pitanje: Koja je razlika između Lantusa i Levemira?Molekule inzulina

Odgovor: Super pitanje, rado ću odgovoriti.

Inzulin je po kemijskoj strukturi maleni protein, što znači da je sastavljen od niza aminokiselina (kružići na slici) spojenih u lanac. Točnije, inzulin ima dva takva linearna lanca, A i B, koji su pak međusobno “poprečno” spojeni tzv. disulfidnim mostovima (to su ovi atomi sumpora koji povezuju A i B lanac).

Kako izgleda Levemir u odnosu na humani inzulin: kod njega je aminokiselina na položaju B30 (Thr, što se odnosi na aminokiselinu treonin) zamijenjena jednom drugom molekulom koja je spojena na aminokiselinu lizin (Lys) na položaju B29. Ta druga molekula je jedna dugačka organska kiselina, miristinska. Ona ima 14 ugljikovih atoma i spada u tzv. masne kiseline – zovu se masne jer spajanjem s glicerolom daju masnoće.

Inzulini koji se dobiju ovakvim namjernim mijenjanjem primarne strukture humanog inzulina nazivaju se inzulinski analozi.

To je što se strukture tiče, ali zašto je ta strukturna promjena uopće bitna? Zbog toga jer je odgovorna za sporo otpuštanje inzulina u organizmu, jednom kad si damo injekciju. Zahvaljujući prisustvu ove masne kiseline, molekule Levemira (generički se zove detemir) vežu se za jedan protein u našoj krvi, albumin. A zatim se polako, polako otpuštaju, i to jednolikom brzinom. To čini Levemir pogodnim za pokrivanje bazalnog metabolizma kroz dan. Zahvaljujući otpuštanju od albumina koje ide jednoliko, Levemir nema izraženi vrhunac djelovanja i ne treba ga pokrivati hranom.

Kako se Lantus razlikuje od Levemira?

Lantus (generički glargin) je također modificiran u odnosu na humani inzulin, dakle i on je analog. Kod njega je asparagin (Asn) na položaju A21 zamijenjen jednom drugom aminokiselinom, glicinom (Gly), a dodatno su još na položaju B30, dakle na zadnjem treoninu, dodana još dva asparagina. B-lanac kod Lantusa zato sadrži 32 aminokiseline. Važan detalj je što se takav inzulin otapa u nešto kiselijem mediju, pri pH=4. Tada je potpuno otopljen, a ako se stavi u sredinu koja je manje kisela, neće se otopiti u cijelosti nego će se lagano taložiti.

Kako se to odrazilo na djelovanje Lantusa u tijelu? pH krvi je viši u odnosu na otopinu Lantusa u bočici, fiziološki pH je 7.4. To znači da je krv lužnatija i ulaskom Lantusa, dolazi do njegovog taloženja. Stvaraju se malene grudice poput taloga (mikroprecipitati) koje se zatim polako i ravnomjerno otapaju čime se oslobađa se biološki aktivna forma inzulina.

Osim ovih razlika u strukturi, treba reći da kinetička svojstva ovih inzulina nisu jednaka, iako su oba analoga svrstana među bazalne inzuline. Usput, među bazalne inzuline spada npr. i inzulin NPH, ali to ga nipošto ne čini zamjenskim inzulinom za Lantus. Lantus i Levemir su donekle slični po djelovanju, ali važno je naglasiti da oni nisu jedan drugome generik (što je jasno iz gornjeg detaljnog objašnjenja). Naime, svi inzulinski analozi zasebni su i nijedan još nema svoju odgovarajuću generičku zamjenu. Razlog leži u tome što ni za jedan od danas poznatih analoga na tržištu još uvijek nije istekao patent.

Nekim pacijentima možda može dobro funkcionirati i Lantus i Levemir, ali svejedno je potrebna prilagodba ako se idu mijenjati jedan s drugim. Dakle, nema govora da se u to petlja liječnik obiteljske medicine, to se radi pod nadzorom subspecijaliste dijabetologa – i sad se pitam, zar je rad naših dijabetologa zbilja jeftiniji od ovih 25 kn po kutiji?!

Jasno, ima pacijenata kojima odgovara samo Lantus, i onih kojima odgovara samo Levemir. Ima onih kojima ni jedan ni drugi analog ne daju zadovoljavajuće rezultate, pa oni prelaze na još uvijek znatno skuplju terapiju pumpom.

 

Napisala: Dr. sc. Danijela Barić, dipl. inž. kemije

WP-Backgrounds by InoPlugs Web Design and Juwelier Schönmann