Preuzeto iz časopisa ZADI br. 1/2021.

U nekoliko navrata izvještavali smo vas o Erasmus + projektu Sports&Diabetes. Da podsjetimo, to je projekt koji Zagrebačko dijabetičko društvo provodi u suradnji sa sportskim partnerima HAŠK Mladost, koji su s obzirom na našu višegodišnju suradnju predložili osmišljavanje i provedbu projekta na temu dijabetesa i sporta. Projekt je, dakle, usmjeren na bavljenje sportom osoba s dijabetesom i sprečavanje prestanka bavljenja sportom zbog dijabetesa. Provodi se u pet zemalja (Njemačka, Hrvatska, Italija, Grčka i Austrija), a jedan od partnera, kao referentna organizacija za dijabetes, je IDF Europe (International Diabetes Federation European Region).

Ovaj put donosimo intervju s doc. dr. sc. Majom Cigrovski Berković, koja je jedan od eksperata u projektu. Doc. Cigrovski Berković radit će na izradi priručnika, čiji je cilj olakšati bavljenje sportom djeci i mladima s dijabetesom te njihovim roditeljima i trenerima.

doc.dr.sc. Maja Cigrovski Berković, dr.med.

Maja Cigrovski Berković je doktorica medicine, diplomirala je 2000. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirala 2009. godine na poslijediplomskom doktorskom studiju Biomedicina i zdravstvo. Od 2008. g. je specijalistica interne medicine, a od 2013. g. subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije. Zaposlena je na Zavodu za endokrinologiju, dijabetes i kliničku farmakologiju KB-a Dubrava. U naslovno zvanje docentice na Katedri za medicinu sporta i vježbanja Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabrana je 2016. g. Sudjeluje u izvođenju preddiplomske, diplomske i poslijediplomske nastave na Medicinskom i Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Sudionica projekta Sports&Diabetes postala je na poziv članice ZDD-a, Ines Jakopanec, koja je doc. Cigrovski smatrala idealnom stručnjakinjom upravo za ovo područje. Između ostalog, doc. Cigrovski u svom se znanstvenom radu bavi temama vezanim za dijabetes i sport te je koautorica knjige „Šećerna bolest i tjelesno vježbanje: od A pa skoro do Ž“. Također, doc. Cigrovski vrlo je rado viđena kao gost predavač Zagrebačkog dijabetičkog društva, gdje je održala nekoliko vrhunskih predavanja.

Doc. Cigrovski Berković, kako je došlo do Vašeg interesa za dijabetes i kako ste se odlučili za specijalizaciju iz endokrinologije i dijabetologije ?

Nakon završenog Medicinskog fakulteta, obavezni pripravnički staž obavljala sam u KBC-u Sestre milosrdnice, a područje medicine s kojim sam započela bila je interna medicina, odnosno Zavod za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma. Tamo sam se susrela s prof. dr. sc. Vanjom Zjačić-Rotkvič, koja mi je bila uzor i kasnije mentor u svim napredovanjima i koja mi je prenijela ljubav prema endokrinologiji i dijabetologiji te interes za tu granu medicine. Nakon toga više nije bilo sumnje čime se želim baviti.

U radu s pacijentima, kakva pitanja dobivate u vezi problema s kojima se susreću mlade osobe s dijabetesom tip 1?

S obzirom na to da je endokrinologija i dijabetologija posvećena kroničnim bolestima, s pacijentima, ali i njihovim obiteljima, često se viđam i družim, tako da su i pitanja raznovrsna. Ono što je često vezano uz temu o kojoj i danas govorimo, strahovi su od hipoglikemije koja bi se mogla dogoditi tijekom vježbanja te kako će se osoba i okolina u tome času snaći.

Uz specijalizaciju vezanu za dijabetes, u kojem ste trenutku shvatili da je sport zapravo sastavni dio tematike dijabetesa?

Od samih početaka specijalizacije vezane za dijabetologiju postanete svjesni da je sport, kao dio intervencije u životne navike, važan ne samo za prevenciju šećerne bolesti tip 2, nego i za liječenje svih oblika dijabetesa. U konačnici, brojna znanstvena i stručna literatura povezuje upravo tjelesnu neaktivnost, odnosno sjedilački način života s brojnim kroničnim nezaraznim bolestima koje itekako imaju negativne posljedice i na kvalitetu života, ali i na očekivano trajanje života.

Predajete na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Koliko su studenti, budući profesori tjelesno-zdravstvene kulture i treneri, zainteresirani za teme o dijabetesu i kakvo je njihovo znanje o toj temi prije nego što dođu na Vaša predavanja?

Studenti Kineziološkog fakulteta tijekom svoga se školovanja imaju prilike susresti s više zdravstvenih predmeta i kolegija, a oni kolegiji koji su posvećeni kroničnim bolestima posebno su im interesantni te ih često odabiru i u sklopu poslijediplomskog programa.

Gotovo u svakoj generaciji nađe i student ili studentica koji i sam/a boluje od šećerne bolesti tip 1 pa je onda obično i način komunikacije na predavanjima osobniji i interaktivniji.

Studenti kineziologije, kao budući treneri i nastavnici tjelesno-zdravstvene kulture žele dobiti informacije o tome može li svatko vježbati, o čemu moraju posebno voditi računa, kako prepoznati neke od simptoma osoba s kroničnom bolešću (poput dijabetesa) koji bi mogli dovesti do akutnih nuspojava tijekom vježbanja te kako iste situacije prevenirati, odnosno kako u slučaju njihove pojave reagirati. Obzirom na pandemijske razmjere dijabetesa, studenti vrlo često poznaju nekoga tko boluje od šećerne bolesti pa imaju i vrlo konkretna pitanja. Dodatno se gotovo u svakoj generaciji nađe i student ili studentica koji i sam/a boluje od šećerne bolesti tip 1 pa je onda obično i način komunikacije na predavanjima osobniji i interaktivniji. Vrlo često i nakon predavanja dobivam studentske e-poruke s pitanjima, a nerijetko su me kolege znale i potražiti u bolnici kako bismo dodatno raspravili o nejasnoćama i „uživo“ vidjeli kako izgleda rad u dnevnoj bolnici.

Jedna ste od autorica knjige „Šećerna bolest i tjelesno vježbanje: od A pa skoro do Ž.“ Što Vas je potaknulo da napišete knjigu?

Poticaj na pisanje knjige potekao je od nedostatka takve literature na hrvatskom jeziku, ali i općenito. Želja nam je bila na jednostavan i „pitak“ način, potkrijepljen primjerima iz prakse, približiti temu vježbanja i šećerne bolesti. Knjiga je prije svega bila namijenjena kineziolozima, no tijekom procesa njezina nastajanja, zamolili smo i naše prijatelje koji ili sami boluju od dijabetesa ili pak imaju djecu oboljelu od šećerne bolesti tip 1, a nisu iz medicinske struke, da daju svoje komentare, tako da smo dobili i puno širu publiku od početno očekivane.

Znamo da ste se u projekt Sports&Diabetes uključili na poziv naše Ines Jakopanec, no recite nam, zašto je Vama važno biti sudionicom tog projekta?

Nakon jednog predavanja koje je organiziralo Zagrebačko dijabetičko društvo, pristupila mi je Ines Jakopanec s prijedlogom da se uključim u rad ekspertne skupine projekta Sports&Diabetes. Moram priznati da me poziv na prvu razveselio i da sam prihvatila bez puno promišljanja. Cijeli koncept projekta izrazito je vrijedan, a krajnji mu je cilj pomoći djeci i mladima sa šećernom bolešću tip 1 da se uključe u tjelesno vježbanje, sportske aktivnosti i klubove bez stigmatizacije i u konačnici s povoljnim učincima vježbanja na njihovo zdravlje. S tim ciljem Sports&Diabetes obraća se i trenerima i roditeljima, a sve sa željom micanja barijera koje sprječavaju djecu sa šećernom bolešću tip 1 u vježbanju i s osiguravanjem praktičnog znanja kako im pomoći da pritom budu sigurna.

Koje su, prema Vašem mišljenju, najvažnije teme koje treba obraditi jedan priručnik za sport i dijabetes?

To je teško pitanje koje se proteže na svaki sastanak, koji smo do sada kao eksperti projekta imali. Osim približavanja znanja o šećernoj bolesti trenerima, bitno je obraditi teme poput hipoglikemije i hiperglikemije tijekom tjelesnog vježbanja, zatim teme vezane uz zbrinjavanje šećerne bolesti (posebno za vrijeme vježbanja) te svakako posvetiti pažnju barijerama i strahovima prilikom uključivanja u sport, koji su vezani uz samu djecu, njihove roditelje i trenere te im je stoga potrebno i pristupati s različitih aspekata. Također je važno svima uključenima u ovaj proces na jednostavan način objasniti i fiziologiju samog vježbanja jer je navedeno također važno za izbjegavanje nuspojava poput hipoglikemije i hiperglikemije.

Iz godine u godinu svjedočimo mnoštvu tehnoloških napredaka, pa tako onih koji se tiču dijabetesa. Smatrate li da ta tehnologija donosi dobrobit u kontroli prilikom bavljenja sportom i na koji način?

Mislim da je dijabetologija jedna od grana medicine u kojoj itekako svjedočimo uključenosti novih tehnologija te njihovoj korisnosti za jednostavniju i sigurniju skrb o dijabetesu. Prednosti se svakako odražavaju i na tjelesno vježbanje, gdje nam nove tehnologije omogućuju bolju isporuku inzulina u skladu s aktivnošću, odnosno mogu nam pomoći u kontroli razine glikemije i odabiru, primjerice, doze inzulina, unosa dodatnih ugljikohidrata ili pak odabiru vrste aktivnosti. S obzirom na to da učinci vježbanja na razinu glikemije često traju puno duže nakon prestanka same aktivnosti, tehnologije, prije svega vezane uz kontinuirano praćenje glikemije, itekako su važne u smislu sprečavanja odgođenih hipoglikemija.

Koje biste savjete dali našim čitateljima vezano za temu dijabetesa i sporta?

Htjela bih svakako da svi imamo pozitivan stav prema tjelesnom vježbanju i sportu te da pokušamo zajedno olakšati oboljelima od šećerne bolesti uključivanje u sportske aktivnosti, odnosno omogućiti im sigurno vježbanje. Naravno da u dijabetesu pa tako ni u vježbanju ne postoji univerzalno pravilo, ali što bolje razumijemo fiziologiju vježbanja i što bolje osobe s dijabetesom razumiju svoju bolest, to će zdravstveni učinci vježbanja biti veći.

Kako možete sudjelovati u projektu?

Ukoliko vas zanima sudjelovanje na ovome projektu možete se javiti na ines.jakopanec@gmail.com, a svoje sudjelovanje možete započeti i ispunjavanjem upitnika. Stoga, pozivamo sve vas, djecu od 6 godina starosti, te mlade do 25 godina, roditelje osoba s dijabetesom te sve sportske trenere (slobodno proslijedite svojim bivšim/trenutnim/budućim trenerima) i učitelje tjelesnog odgoja da ispunite ovaj upitnik. Upitnik nije vezan samo za one osobe s dijabetesom koje se bave sa sportom, već za sve koji imaju dijabetes, te njihove roditelje!

Upitnik pronađite ovdje, dok više o samom projektu možete pronaći ovdje.