Izvještaj i video s predavanja posvećenom osobama s dijabetesom tip 2

Izvještaj i video s predavanja posvećenom osobama s dijabetesom tip 2

Piše dr. sc. Ana-Marija Liberati Pršo, dr. med.

Nutritivna terapija

Kolika je uloga pravilne i prilagođene prehrane u pristupu i liječenju šećerne bolesti tip 2, svjesni smo već desetljećima. Sada već „davne“ 1994. godine, krovna svjetska udruga ADA (Američko Dijebetološko Društvo), prvi je put iznijela termin „nutritivna terapija“ u svojstvu implementacije specifične prehrane odnosno prehrambenih intervencija u svrhu liječenja šećerne bolesti tip 2. Posljednjih desetljeća se, potom prati kontinuiran porast značaja i očekivanja od nutritivne terapije te su danas postavljeni jasni ciljevi nutritivne terapije u osoba s dijabetesom, a to su: poboljšanje ukupnog zdravstvenog statusa, postizanje i održavanje idealne tjelesne mase, postizanje ciljnih vrijednosti glikemije, lipidograma i krvnog tlaka te prevencija i odgađanje kroničnih dijabetičkih komplikacija. Pritom se sve više naglašava individualizacija nutritivnog pristupa ovisno o bolesnikovim potrebama, preferencijama, kulturološkim restrikcijama i socioekionomskom statusu te motivaciji i spremnosti na promjene navika. Snazi nutritivne terapije, odnosno provođenju ciljanih dijabetičkih dijeta, govore u prilog kako svakodnevno iskustvo (klinička praksa), tako i rastući broj znanstvenih istraživanja koja pokazuju da – ukoliko se pravovremeno uvede i kontinuirano primjenjuje, nutritivna terapija doprinosi regulaciji dijabetesa reducirajući HbA1c za 1.0 – 2.0% !

Posljednjih desetljeća se prati kontinuiran porast značaja i očekivanja od nutritivne terapije. Pritom se sve više naglašava individualizacija nutritivnog pristupa ovisno o bolesnikovim potrebama, preferencijama, kulturološkim restrikcijama i socioekionomskom statusu te motivaciji i spremnosti na promjene navika.

Da bismo adekvatno primjenjivali nutritivnu terapiju, imajući na umu pravila individualizacije, treba na početku definirati nekoliko ključnih koraka: ukupan energetski unos, unos i omjer makronutrijenata i mikronutrijenata te raspored obroka ovisan o dnevnim aktivnostima, tjelovježbi i (inzulinskoj) terapiji.

Ukupni energetski unos, temeljen na izračunu bazalnog metabolizma, treba prilagoditi kako ciljnom indeksu tjelesne mase, tako i razini aktivnosti svake osobe te mogućim bolestima i zdravstvenim stanjima, poput akutnih infekcija, opeklina, operativnih zahvata, malignih bolesti itd.

Naposljetku, treba voditi računa o “skrivenim kalorijama” koje najčešće u obliku nepoželjnih

slika 1

ugljikohidrata „vrebaju“ iz raznih napitaka (npr. kava s mlijekom, aromatizirana voda, voćni sokovi „bez dodanih šećera“), umaka, namaza i „zdravih“ grickalica poput sušenog voća i müsli pločica.

Makronutrijenti

Oko idealnog omjera makronutrijenata (ugljikohidrati, proteini i masti) još uvijek nutricionisti i liječnici „lome koplja“ te – zbog nedovoljne količine i težine znanstvenih dokaza – do sada nisu objavljene službene smjernice od strane krovnih svjetskih institucija. U svakodnevnoj praksi i većini aktualnih preporuka susrećemo se s omjerom nutrijenata: 45-60% ugljikohidrati – 30-35% masti – 12-20% proteini, međutim posljednjih godina sve se intenzivnije nameću preporuke i dijete sa smanjenim udjelom ugljikohidrata, posebice u svrhu liječenja dijabetesa. Tako su sve popularnije: dijeta s umjerenim udjelom ugljikohidrata (26%-44%), dijeta s niskim udjelom ugljikohidrata (<26%) ili < 130 gr/dan te dijeta s izrazito niskim udjelom ugljikohidrata (< 10%) ili 20-50 gr/dan.

No, iako službenih smjernica još uvijek nema, čini se kako su svjetska dijabetološka društva kroz niz istraživanja prepoznala benefit dijeta s reduciranim udjelom ugljikohidrata, buduću da iste ostvaruju snažnu redukciju glikiranog hemoglobina i tjelesne mase.

No, iako službenih smjernica još uvijek nema, čini se kako su svjetska dijabetološka društva kroz niz istraživanja prepoznala benefit dijeta s reduciranim udjelom ugljikohidrata, buduću da iste ostvaruju snažnu redukciju glikiranog hemoglobina i tjelesne mase.

Kad govorimo o ugljikohidratima, važno je napomenuti kako se oni međusobno uvelike razlikuju po kemijskom sastavu, glikemijskom indeksu i utjecaju na glukozu u krvi, odnosno kako namirnice bogate ugljikohidratima – poput povrća – mogu imati itekako povoljan nutritivni sastav te povoljan učinak na zdravlje.

Vlakna

U skupnu ugljikohidrata tako pripadaju i vlakna koja su teško probavljiva ili neprobavljiva, odnosno topiva i netopiva, te ostvaruju niz povoljnih fizioloških učinaka poput sniženja razine glukoze i lipida u krvi, poticanje povoljne mikrobiote crijeva, stimuliranja imunološkog sustava te prevencije nekih oblika karcinoma. Njihov unos za odrasle trebao bi iznositi 14 grama na svakih 1000 kcal, a za djecu 15-30 grama dnevno, proporcionalno dobi djeteta. Namirnice bogate vlaknima su povrće, cjelovite žitarice, mahunarke, gljive i sjemenke.

Voće

Voće – kao jedna od okosnica zdravog jelovnika – česta je tema dijabetoloških polemika, budući da je bogato jednostavnim ugljikohidratima / šećernima i da neupitno povisuje razinu glukoze u krvi. Međutim, određene vrste voća imaju izrazito nizak glikemijski indeks i (još važnije) nisko glikemijsko opterećenje, a istovremeno obiluju vitaminima, mineralima, antioksidansima i polifenolima važnima za metaboličku regulaciju u šećernoj bolesti. Primjer takvog voća – koje bi se trebalo naći na svakom dijabetičkom tanjuru – su jagode, borovnice, kupine, maline, ribizl, ogrozd, brusnice, aronija, višnje, grejp, mandarine, naranče, sočne jabuke i šljive.

Žitarice i povrće

Od žitarica se svojim nutritivnim sastavom svakako ističe zob, a slijede ga amarant, kvinoja i proso. Zeleno lisnato povrće, rajčice, paprike, krastavci, tikvice i kupusnjače gotovo da i nemaju (iskoristivu) kalorijsku vrijednost, pritom obilujući mineralima, vitaminima, antioksidansima i vlaknima te bi se trebale konzumirati uz svaki glavni obrok, u što sirovijem obliku. Povrće koje ima dokazan hipoglikemizantni učinak te je uz njega potrebno prilagoditi (smanjiti) dozu prandijalnog inzulina jest kiseli kupus i kisela repa.

Masti

Kada govorimo o mastima, trenutna je preporuka konzumirati ih kao cca 30% ukupnog dnevnog unosa, s naglaskom na jednostruko i višestruko nezasićene masti, poglavito biljnog porijekla. Od masnoća životinjskog porijekla preporučljiv je svakodnevni unos riblje masti bogate omega-3 masnim kiselinama. Pritom treba naglasiti da je idealni izvor mala plava riba, veličine max. 200 grama (nikako iz uzgoja) i koja se konzumira čitava. U posljednje su vrijeme znanstveni interes probudile jednostruko nezasićene masne kiseline (oleinska, palmitoleat), porijeklom iz maslina/maslinovog ulja i orašastih plodova, s obzirom da snažno spuštaju razinu masnoća u krvi i smanjuju potrebu za inzulinom (reduciraju inzulinsku rezistenciju).

Proteini

Proteini bi trebali predstavljati cca 20% ukupnog unosa, a idealna količina jest 1 gram proteina po kilogramu tjelesne mase. Iako ni za proteine nema jasnih smjernica, znanstvene spoznaje govore kako nešto viši unos proteina (30%) može doprinijeti smanjenju apetita, gubitku kilograma i smanjenju glikemije. Treba napomenuti i kako kod osoba s oštećenom funkcijom bubrega (učestalo kod osoba s dugogodišnjim dijabetesom) unos proteina treba ograničiti na 0,8 grama po kilogramu tjelesne mase.

Promjena prehrambenih navika ponekad predstavlja velik izazov i čini se naoko prekompliciranom, restriktivno, neatraktivnom, preskupom i nemoguće uklopivom u svakodnevicu. Međutim, trebamo biti svjesni kako se ciljanom dijetom baziranoj na povrću, voću niskog glikemijskog opterećenja, mahunarkama, gljivama, orašastim plodovima, sjemenkama i maloj plavoj ribi, mogu ne samo postići idealna tjelesna masa, odlična razina energije i optimalan imunološki status, već i u potpunosti ovladati šećerna bolest tipa 2.

Pogledajte cijelo predavanje

Literatura:

  1. Evert AB et al, Diabetes Care 36: 3821-3842, 2013
  2. Reaven GM (1988) Role of insulin resistance in human disease. Diabetes 37:1595
  3. Executive Summary of The Third Report of The National Cholesterol Education Program (NCEP) Expert Panel on Detection, Evaluation, And Treatment of High Blood Cholesterol In Adults (Adult Treatment Panel III).Expert Panel on Detection, Evaluation, and Treatment of High Blood Cholesterol in Adults. 2001 May 16; 285(19):2486-97.
  4. American Diabetes Association. Standards of medical care in diabetes-2019. Diabetes Care 2019;42(Suppl 1):S148-164.
  5. Rossi MCE et al, Diabetes Care 33: 109-115, 2010;
  6. Oh, Robert, and Kalyan R. Uppaluri. “Low carbohydrate diet.” StatPearls [Internet]. StatPearls Publishing, 2020.
  7. Davies, Melanie J et al. “Management of Hyperglycemia in Type 2 Diabetes, 2018. A Consensus Report by the American Diabetes Association (ADA) and the European Association for the Study of Diabetes (EASD).” Diabetes carevol. 41,12 (2018): 2669-2701. doi:10.2337/dci18-0033
  8. Liu S et al, Am J Clin Nutr 71:1455-1461, 2000
  9. American Diabetes Association. Diabetes Care. 2019 Jan;42 Supp
  10. Kris-Etherton PM, et al. Am J Clin Nutr. 1999;70:1009-1015;
  11. Craig LD, et.al. Nutr 1998;14:529-534;
  12. Lichtenstein AH, et al. Circulation 2006;114:82-96
WP-Backgrounds by InoPlugs Web Design and Juwelier Schönmann