Diabetes mellitus tipa 1 kronična je metabolička bolest uzrokovana uništenjem beta stanica Langerhansenovih otočića gušterače što uzrokuje apsolutni nedostatak inzulina i gubitak kontrole nad razinom glukoze u krvi.
Suvremeni model nastanka šećerne bolesti tipa 1 uvažava najnovija saznanja o postojanju nasljedne imunološke poremećene regulacije, poremećaju ciljnog organa (beta stanice gušterače) i međudjelovanju prijemljivih i zaštitnih gena u kombinaciji s djelovanjem čimbenika okoline. Postepenim, autoagresivnim, selektivnim oštećenjem beta stanica gušterače u genetički prijemljivih osoba, smanjuje se vlastita produkcija inzulina. Rezultat toga je potreba za nadomjesnom terapijom inzulinom bilo primjenom inzulina u obliku injekcija ili imitirajući rad gušterače, kontinuiranom njegovom primjenom pomoću inzulinske pumpe.
Inzulinska terapija
Danas postoje različiti inzulinski pripravci prema početku, maksimalnom učinku i dužini djelovanja. Primjenjuju se u različitim varijantama, a prilagođeni individualniom potrebama bolesnika. Inzulin se može primijeniti u višekratnim inzulinskim injekcijama odnosno Pen štrcaljkama ili kontinuirano u inzulinskoj pumpi.
Prvi subjektivni pokazatelj da je osoba oboljela različiti su i mogu se očitovati u većem ili manjem broju istovremeno ili periodično, a moguće je i da uopće nema subjektivnih pokazatelja oboljenja.
Pokazatelji su, prema učestalosti pojavljivanja, kroničan umor, smanjenje energije, pojačano žeđanje i mokrenje, debljanje ili mršavljenje, neuobičajena glad, zamućenje vida, teško i dugotrajno zarastanje ranica i drugi.
Kroničan umor te smanjenje životnog i radnog elana posljedica su zasićenosti krvotoka prekomjernom glukozom.
Višak šećera u krvi tijelo pokušava eliminirati pojačanim mokrenjem, a zbog pojačanog mokrenja osoba pak pojačano žeđa i pojačano unosi tekućinu. Do pojačane gladi kod pojedinaca praćene debljanjem, a kod drugih mršavljenjem (ovisno o jačini inzulinske rezistencije.)
Do zamućenja vida, dvostruke slike i mrlja na vidnom polju, povremeno ili trajno, dolazi zbog oštećenja sitnih žila u oku ili živaca koji aktiviraju mišiće koji pokreću oko.
Vaginalne infekcije posljedica su poremećene mikroflore zbog koje se razvijaju gljivice.
Svrbež i suhoća kože, zadah po acetonu, mučnini i bolovi u trbuhu također mogu biti pokazatelj povišenog šećera u krvi.
Odgovornost pojedinca za vlastito zdravlje i dalje je nedvojbena i mora biti temeljena na znanju i razumijevanju svih čimbenika koji utječu na stanje našeg organizma, zdravlja i prosperiteta.
Vaše je zdravlje u vašim rukama!
Osim subjektivnih pokazatelja koje osoba može i ne mora osjećati, rabi se više vrsta dijagnostičkih testova koji su dobar pokazatelj poremećaja metabolizma glukoze u organizmu.
Dijagnozu dijabetesa tipa 1 će potvrditi visoka glikemija s mogućim razvojem ketoacidoze.
Započinje se liječenje inzulinom, uz nadoknadu tekućine i kalija te dodatnim mjerama ovisno o stanju bolesnika i pratećim poremećajima. Nakon stabilizacije stanja potreba za inzulinom postaje manjom, moguće je i razdoblje prividne remisije – kada je moguće regulirati glikemiju bez dodatka inzulina. Međutim, autoimuni proces napreduje i uskoro se pojavljuje trajna potreba za inzulinom. Ovakav scenarij je češći u mlađoj životnoj dobi, posebno u djece.
Konsenzus preporučenih vrijednosti glikemija provedenih unutar ciljanih vrijednosti (3.9 – 10 mmol/l).
