Trudnoća i dijabetes – osobno iskustvo Milica Dobrić
U listopadu 2024. postala sam mama jedne prekrasne djevojčice. Trudnoća nije bila planirana – saznala sam za nju u veljači te godine. Kao osoba koja već 13 godina živi s dijabetesom tipa 1 i Hashimotom, vijest je bila jednako sretna koliko i zabrinjavajuća.
U tom trenutku moja regulacija glikemije bila je vrlo loša. Koristila sam inzulinske penove s kratkodjelujućim i dugodjelujućim inzulinom i klasične trakice za mjerenje glukoze. Nedugo prije nego što sam saznala da sam trudna, odlučila sam uvesti senzor za kontinuirano mjerenje glukoze – i to se pokazalo kao ključna odluka. Nakon potvrde trudnoće posjetila sam endokrinologa, koji me upoznao s novim načinima praćenja i kontrole dijabetesa u trudnoći.
U prvom tromjesečju moje doze inzulina bile su smanjene za 60%, u drugom tromjesečju vratile su se na vrijednosti prije trudnoće, a u trećem su povećane za čak 50%. Trudila sam se održavati zdravu prehranu i redovitu tjelesnu aktivnost, iako u trudnoći tijelo prolazi kroz promjene koje ponekad ne možemo predvidjeti – čak ni uz najbolju kontrolu. To je za mene bilo jedno od najvećih izvora brige.
Endokrinolog je preporučio vrijednosti glikemije između 3,8 i 7,8 mmol/L. To je u praksi često bilo teško postići, no ipak, uz veliku disciplinu i podršku, moj HbA1c je bio 5,6%. Tijekom trudnoće nisam bila hospitalizirana, a sve redovne pretrage – uključujući fetalnu ehokardiografiju u 24. tjednu – bile su uredne.
Ono što bih željela istaknuti svim budućim mamama s dijabetesom jest: nemojte se iscrpljivati beskonačnim pretraživanjem interneta o mogućim komplikacijama. Uradite najbolje što možete za svoje zdravlje i zdravlje svoje bebe – redovita samokontrola i dobra komunikacija s liječnicima ključ su uspješne trudnoće.
Porod je, kao i kod mnogih mama s dijabetesom, završen carskim rezom jer beba nije surađivala pri prirodnom porodu. Rodila sam djevojčicu od 4100 g i 54 cm – nešto veću, ali i suprug i ja smo kao bebe bili krupni, pa genetika također igra svoju ulogu. Ono što me posebno brinulo – neonatalna hipoglikemija – nije se dogodila. I beba i ja smo bile dobro, a oporavak je prošao uredno.
Veliku podršku pronašla sam u drugim mamama s dijabetesom, preko društvenih mreža i iskustava žena koje su prošle isti put. Ta razmjena savjeta i podrške bila mi je od neprocjenjive važnosti.
Moj savjet budućim mamama s dijabetesom: uživajte u trudnoći koliko god možete. Ako i dođe dan kada vrijednosti šećera „pobjegnu“ izvan granica, sutra je novi dan i nova prilika. Uz podršku partnera, obitelji i zajednice – sve je moguće.
