Inicijativa za poboljšanje prava odraslih osoba s dijabetesom

Zagrebačko dijabetičko društvo pokrenulo je veliku inicijativu za poboljšanje prava odraslih osoba s dijabetesom unutar invalidskog sustava. Posljednjih godinu dana dogodile su se značajne promjene zahvaljujući činjenici da je Hrvatska još 2007. godine potpisala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom. Iz te su konvencije posljednjih godina proizašli ili se promijenili brojni zakoni: Zakon o inkluzivnom dodatku, Zakon o osobnoj asistenciju, Zakon o povlasticama u prometu, Zakon o socijalnoj skrbi, Zakon o hrvatskom registru osoba s invaliditetom, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, Zakon o pristupačnosti i drugi.

Na temelju ovih zakona značajno su poboljšana prava osoba s invaliditetom, uključujući pristup obrazovanju i zapošljavanju, zaštitu od diskriminacije te socijalnu i ekonomsku sigurnost.

Socijalna i ekonomska sigurnost omogućuju osobama s invaliditetom dostojanstveniji život te pokrivanje troškova asistencije, posebne prehrane, suplemenata i participacije za lijekove i medicinska pomagala. Dosadašnje socijalne naknade za osobe s invaliditetom (osobna invalidnina i doplatak za pomoć i njegu) objedinjene su u jednu novčanu potporu – inkluzivni dodatak – novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.

Invaliditet nije i ne smije biti etiketa koja osobu ograničava, već je to pravno definiran okvir koji osigurava podršku društva, pomažući osobama s invaliditetom da se lakše nose s izazovima života uz bolest. Ograničavanje nečijih prava na temelju pravnog definiranja invaliditeta, a ne njegovih stvarnih mogućnosti, smatra se diskriminacijom i strogo je zabranjeno. Osobe s invaliditetom imaju zakonsku zaštitu od diskriminacije te više mehanizama za ostvarivanje pravde.

Prema Zakonu o Registru osoba s invaliditetom pravne definicije su sljedeće: 1. Osoba s invaliditetom je osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. 2. Status osobe s invaliditetom ima osoba kojoj je u postupku vještačenja utvrđeno barem jedno oštećenje iz „Liste oštećenja organizma – Liste I” i najmanje stupanj 1. iz „Liste težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti – Lista II” i upisana je u Registar osoba s invaliditetom.

Postoje dva načina utvrđivanja invaliditeta, a provodi ih Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom na osnovu Uredbe o metodologiji vještačenja.

Prvi se temelji na Listi I oštećenja organizma koja uključuje stanja od težih, poput tetraplegije i sljepoće, do lakših poput trajnih ožiljaka na koži. Na toj listi nalaze se i kronične bolesti poput kronične opstruktivne bolesti pluća, celijakije, Crohnove bolesti, artritisa i depresije. Međutim, dijabetes nije naveden na Listi I, unatoč tome što je kronična bolest i ima trajno oštećen organ – gušteraču.

Tjelesno oštećenje definirano je kao gubitak, bitnije oštećenje ili znatniju onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtjeva veće napore pri obavljanju životnih potreba.

Drugi način procjene invaliditeta temelji se na funkcionalnom oštećenju, procjenjuje se koliko bolest utječe na svakodnevno funkcioniranje. Za odrasle osobe s dijabetesom ovaj način vještačenja često znači svrstavanje u kategoriju osoba s kroničnom bolešću i komplikacijama, koje zahtijevaju stalnu terapiju. Takva kategorija donosi pravo na inkluzivni dodatak od 138 € mjesečno, to je najniži iznos inkluzivnog dodatka, ali samo ako osoba živi sama, što zapravo za dijabetičare na inzulinu može biti po život opasno.

Istovremeno događa se paradoks da djeca s dijabetesom jednostavnije stječu status osobe s invaliditetom i ostvaruju solidna prava. Velik broj njih ostvaruje viši inkluzivni dodatak, značajne olakšice na plaću roditelja, pravo roditelja na rad s polovicom punog radnog vremena, olakšice u obrazovanju i drugo. No, ta prava gube kad navrše 18 godina, iako se zdravstveno stanje ne mijenja. Dakle, s jedne strane djeca s dijabetesom ostvaruju brojna prava, dok odrasli s dijabetesom nikakva.

Inicijativa Zagrebačkog dijabetičkog društva za povećanje prava odraslih osoba s dijabetesom ima nekoliko ključnih ciljeva. Prvi je uvrštavanje dijabetesa na Listu I s određenim postotkom tjelesnog oštećenja, čime bi se ostvarile određene olakšice. Zatim ukidanje izraza „samac” iz pete razine potpore Zakona o Inkluzivnom dodatku koji uključuje odrasle samce s kroničnom bolesti II. stupnja funkcionalnog oštećenja. Jedino se osobama s kroničnim bolestima gleda obiteljski status za ostvarenje prava iz Zakona o inkluzivnom dodatku, niti jednoj drugoj kategoriji bolesti, time smo stavljeni u nepovoljniji položaj.

Treći cilj je ishoditi promjene opisa kronične bolest III. stupnja funkcionalnog oštećenja Lista II za odrasle osobe u Uredbi o metodologiji vještačenja. Naš cilj nije umanjiti probleme osobama s drugim kroničnim bolestima, ali zaslužujemo zakonsko priznanje svakodnevne cjelodnevne doživotne borbe s ovom teškom kroničnom bolesti. Konačno, cilj je osigurati barem minimalan beneficirani radni staž, omogućujući brži put za ostvarenje pune starosne mirovine za osobe s dijabetesom, jer je dijabetes zdravstveno stanje koje uzrokuje trajne posljedice na život i rad.

Ne zaboravimo da je dijabetes kronična, progresivna, degenerativna bolest. To znači da s vremenom ne postaje lakše nego teže. A uz nju, u najvećem broju slučajeva događaju se dodatne komplikacije odnosno i druga oštećenja koja već jesu na Listi I. Time bismo bili ravnopravni drugim oštećenjima organa i/ili kroničnim bolestima koje su uvrštene na Listu I i mogu ostvariti prava na osnovu toga: uvećanje neoporezivog dijela plaće ili mirovine, čime im se povećavaju neto primanja, zatim pravo na besplatnu ZET kartu, prednost pri upisu na studij u statusu redovitih studenata izvan upisne kvote, subvencionirano stanovanje u domovima za studente, državne i gradske stipendije, te POS bodove. Uz to bi dobili pravo barem na najniži iznos inkluzivnog dodatka.

Unatoč pravnoj regulativi, osobe s dijabetesom često se suočavaju s mnogim izazovima i nerazumijevanjem njihovih potreba, bez obzira na pravni status. Prava nisu uvijek ono što se samo po sebi podrazumijeva, već se ponekad treba za određeno pravo izboriti.

Zagrebačko dijabetičko društvo već je održalo sastanke s relevantnim institucijama te uložilo veliki trud u ovu inicijativu. Dosad smo odradili sastanke sa Zavodom za vještačenje, Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, Pravobraniteljem za osobe s invaliditetom, Savezom organizacija invalida Hrvatske, Internacionalnom dijabetičkom federacijom, istaknutim dijabetolozima i stručnjacima za vještačenja. Napisali brojne dopise i obrazloženja. Svjesni smo činjenice da je ovaj proces dugotrajan i kompleksan. U tijeku su izmjene zakona koje definiraju naše ciljeve pa ćemo nastaviti ulagati napore kako bi se čuo glas dijabetičke zajednice.

Nadamo se, podršci dijabetičke zajednice svih Udruga dijabetičara i Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga te vjerujemo u uspjeh.

Sretno nam bilo!

 

Preuzeto iz časopisa ZADI broj 1./2025.